понедељак, 4. новембар 2013.

Tutankamona je pregazila kočija

TUTANKAMONA JE UBILA KOČIJA, A TIJELO MU SE 'SKUHALO' U GROBU

OTKRIĆE STARO 3336 GODINA:
Tutankamona je pregazila kočija. Smrskala mu je rebra i zdjelicu te zdrobila srce. A zbog lošeg balzamiranja skuhao se na 200° C

 
Nakon točno 3336 godina kombinacija forenzike 21. stoljeća, ali i doza sreće napokon su odgovorili na pitanje kako je umro Tutankamon, najpoznatiji faraon na svijetu.

Njega je, pokazuju dokazi, pregazila kočija, javlja Independent.

Velika misterija okruživala je smrt dječaka-kralja koji je stradao 1323. godine prije nove ere, kada je imao svega 19 godina.

Sve je poprimilo još mračnije prizvuke kada je umro i arheolog Lord Carnarvon koji je otkrio njegovu grobnicu 1922. godine zajedno s Howardom Carterom. Tada je otkriveno i da Tutankamonu nedostaje srce.

Mumificiranje je loše izvedeno

No, sada su britanski stručnjaci otkrili zagonetku faraonove smrti. Oni vjeruju da su ozljede na njegovom tijelu vrlo slične onima koje su se dobivale u nesrećama s kočijama. No, otkrili su i još jednu tajnu - mumificiranje Tutankamona loše je izvedeno te je njegovo tijelo spaljeno unutar sarkofaga.

Dr. Chrisa Nauntona, direktora Egipatskog istraživačkog društva zaintrigiralo je kada je došao do nekih Carterovih podataka da je dio Tutankamonovog tijela bio spaljen.

Trag je došao od dr. Roberta Connollyja, antropologa sa Sveučilišta u Liverpoolu, koji je bio dio tima koji je rendgenom snimio faraonove ostatke 1968. godine. Connolly je, naime, među kostima u svojem uredu nedavno pronašao i dio faraonovog mesa, što je jedini takav uzorak izvan Egipta.

Tijelo se 'skuhalo' na 200 stupnjeva

Radeći zajedno s forenzičnim arheologom dr. Matthewom Pontingom, dr. Connolly je meso skenirao elektronskim mikroskopom kako bi utvrdio da je meso spaljeno. Kemijski testovi potvrdili su te sumnje. Tutankamonovo tijelo doista je bilo spaljeno dok je bilo zatvoreno u sarkofagu. Istraživači su otkrili da su ulja za balzamiranje u kombinaciji s kisikom i lanom uzrokovali kemijsku reakciju koja je 'skuhala' tijelo  na temperaturama većim od 200 stupnjeva Celzijusa.

Dr. Chris Naunton rekao je kako je riječ o pravom i velikom otkriću.

'Virtualna obdukcija' utvrdila uzrok smrti

Radeći zajedno sa znanstvenicima s Instituta za forenziku u Cranfieldu, istraživači su napravili 'virtualnu obdukciju' koja je otkrila uzorak identičnih ozljeda na jednoj strani Tutankamonovog tijela. Također, njihova istraga objasnila je i zašto je samo njemu od svih ostalih faraona nedostajalo srce. Bilo je, naime, previše uništeno u nesreći.

Bio je na koljenima kada se kočija zabila u njega

Naime, faraonove ozljede poklapaju se sa specifičnim scenarijem stradavanja pod kočijom. Specijalisti za prometne nesreće napravili su kompjuterske simulacije. Rezultati su pokazali da je kočija  izravno udarila u njega dok je bio na koljenima. Tako mu je smrskala rebra i zdjelicu, ali i zdrobila srce.

Vjerojatno je bila riječ o utrci kočija. Tutankamon je pao sa svoje, te je na njega naletjela druga...

(24 sata, 03.11.2013.)

недеља, 3. новембар 2013.

Staroslovenski hram na Pešteru


STAROSLOVENSKI HRAM NA SRPSKOM TIBETU!


Fantastično otkriće arheologa Muzeja Ras na jednom od brda Pešterske visoravni. Temelji četiri građevine kvadratnog oblika opisane savršenim kružnim zidovima jasno se vide na snimcima iz satelita


Fantastično otkriće arheologa na jednom od brda Pešterske visoravni

POŽAR izazvan udarom munje na bezimenom brdu Pešterske visoravni, usred pustoši gde ni ovce ne pasu, spalio je nedavno gaj žbunja kleke i otkrio temelje neobične građevine, najverovatnije staroslovenskog svetilišta. Arheolozi Muzeja Ras u Novom Pazaru otkrili su ovaj jedinstveni lokalitet krajem oktobra istražujući tajanstvene srpske humke iz prednemanjićkog perioda.

Na osnovu preliminarnih iskopavanja tokom kojih su nađeni ostaci tipične staroslovenske keramike, pretpostavlja se da je ovo kultno mesto mnogobožačke religije čije je vrhovno božanstvo bio Svetovid. Nalazi ukazuju da je još bilo aktivno u 9. i 10. veku, u prednemanjićkom periodu, kada je veliki deo Srba već bio kršten. Arheolozi kažu da nema nagoveštaja kad je izgrađeno svetilište čiji se obrisi jasno vide na snimcima iz satelita!

- Istražujući tajanstvene humke iz prednemanjićkog perioda došli smo na teren koji ranije nismo obilazili, daleko od planinskih sela. Na jednoj kosi videla sam deo zidića i pomislila da su se čobani igrali. Kad smo prišli da proverimo čemu se radi ostali smo bez reči. Ispred nas se ukazao savršen kružni zid koji je opasivao kvadratnu prostoriju. Kružnica se prekidala na mestu gde su počinjali temeljni zidovi širokog hodnika, pravi kao iscrtani lenjirom - opisala nam je trenutak velikog otkrića Dragica Premović Aleksić, direktor „Muzeja Ras“ u Novom Pazaru.

Istraživačka ekipa muzeja, u sastavu Svetlana Čeković, Nadžib Kočan i Vladan Vidosavljević, odmah je krenula u istraživanje okoline i otkrila temelje još tri istovetne građevine, kvadrate stranica 10 metara upisane u krugove prečnika 20 metara. Istraživači su bili potpuno zbunjeni otkrićem, jer ovakav objekat nigde nije zabeležen!

- Građevine nismo uspeli da snimimo sa okolnih viših brda, jer se zidovi stapaju s okolnim krševitim pejzažem. Ipak, najveće iznenađenje je usledilo kad smo pregledali teren na satelitskim mapama na internetu. Na snimcima iz svemira savršeno se jasno vide konture kompleksa objekata: dve kvadratne građevine upisane u krugove okrenute su zapadu, a dve ka istoku - ispričala nam je Dragica Premović Aleksić, pokazujući satelitski snimak.

Arheolozi u šali su nazvali svoje otkriće „svemirci“ ali u zbilji pred njima se isprečila šuma pitanja. Čemu je služio ovaj kompleks? Kakva je simbolika kvadrata u krugovima? Kuda su vodili hodnici iz njih? Ko je i kada izgradio ovo kultno mesto u pustoši „srpskog Tibeta“?

- Odlučili smo da iskopamo dve sonde i pokušamo da dođemo do nekih odgovora. Utvrdili smo da su zidovi ukopani u tle i sazidani od dva reda kamena, čije je lice lepo pritesano sa spoljne i unutrašnje strane objekata. Vođenje računa o estetici pokazuje da je građevinama pridavan veliki značaj. U sondi smo našli ostatke slovenske keramike, iz perioda kada istorijski izvori govore da ovaj prostor naseljavaju Srbi - pričala nam je Dragica Premović Aleksić, dok smo se žurno pripremali za poslednju kratku ekspediciju na Pešter.

Arheolozi su odlučili da iskoriste poslednje lepe dane i obiđu nalazište, jer će kiše ionako besputnu visoravan za njih učiniti potpuno neprohodnom. Mini ekspediciju organizovali su „o svom ruvu i kruvu“, jer muzej koji istražuje i čuva eksponate sa teritorije Starog Rasa, sa mnoštvom spomenika koji su uvršetni u baštinu svetske kulture, uprkos svakoj logici nema nikakvo vozilo, a kamoli terensko. Istraživački tim uspeo je da dođe do otkrića na Pešteru samo zahvaljujući entuzijazmu istoričara Nadžiba Kočana.

Visoravan na 1.150 metara nadmorske visine okružen je bedemima sedam gora: Golijom, Javorom, Zlatarom, Jadovnikom, Ozrenom, Giljevom i Žilindarom. Pod jakim suncem po celoj Pešteri blistale su misteriozne srednjovekovne kamene humke, ostaci staroslovenskih paganskih kultnih mesta, koje Muzej Ras istražuje još od 1997. godine. Upravo istražujući ove neobične gomile kamena, prečnika od četiri do deset metara, istraživači su došli i do otkrića svetilišta i do nagoveštaja kome je ono bilo posvećeno. Pejzaž je podsećao na reči istoričara religije, da su Sloveni, bilo pagani ili hrišćani, uvek podizali kultna mesta i groblja na uzvišenjima „bliže bogu“. Arheolozi smatraju da te humke iako ne sadrže ostatke pokojnika mogu da budu grobna mesta. Naime, savremenici starih Slovena ostavili su svedočanstva da su oni spaljivali pokojnike, a pepeo ostavljali u posudi na vrhu humke ili stubu pored nje. S druge strane, ovakve gomile kamena su i kod drugih naroda, na primer kod starih Grka, korišćene kao oltari za prinošenje žrtava bogovima.

- Kod svih Slovena je bio vrlo razvijen kult vatre, koji se vremenom preobrazio u kult ognjišta. Pokojnik je spaljivan jer se smatralo da se njegova duša sa dimom podiže ka nebu, večnom obitavalištu umrlih. Arapski istoričar i putopisac Masudi ostavio je zapis: „Upravo pomenuti Srbi spaljuju se kad umre glava plemena i spaljuju i svoje konje“. U humkama na Pešteri uvek se nalazi konjska lobanja ili vilica, kao i deo žrvnja. Istoričari religije navode konja i žrvanj kao simbol Svetovida, vrhovnog božanstva Slovena pre primanja hrišćanstva - objašnjavala je Dragica Premović Aleksić.

I na Pešteri je postojao jak kult ovog božanstva obožavanog u celoj Slaviji - zemlji Slovena koja se u jednom periodu srednjeg veka protezala od Severnog do Crnog mora, smatraju naučnici. Na to ukazuje podatak da je najveći broj srednjovekovnih humki pronđen na brežuljcima čija su imena povezana s kultom Svetovida i njegovog mitskog konja. Brežuljak gde je pronađeno svetilište okružen je velikim brojem humki, a imena okolnih uzvišenja ukazuju na kultna mesta gde su prinošene žrtve.

- Mnogo stvari asociralo nas je na srednjovekovne hronike u kojima je opisano svetilište u Arkoni, koje je imalo unutrašnju kvadratnu prostoriju, okruženu spoljnim zidom. U njemu je stajao Svetovidov kip sa četiri glave, od kojih su dve gledale na istok a dve na zapad. Na isti način su orijentisani parovi objekata u kompleksu koji smo otkrili. Neki ruski naučnici tumače četiri glave Svetovida kao predstavu četiri jedinstvena božanstva Peruna, Svaroga, Lade i Mokoša. Možda su prostorije ovog svetilišta bile posvećene njima - pričala je Dragica Premović Aleksić..

Na vrhu susednog bržuljka ukazale su se kamene humke.

- Našli smo se pred nečim velikim, verovatno jedinim ostacima staroslovenskog svetilišta na svetu. Nadam se da će država naći sredstva za istraživanje pre nego što dođu divlji kopači i unište ovo jedinstveno mesto, kao što su učinili s mnogim srednjovekovnim lokalitetima - komentarisala je Dragica Premović Aleksić dok se opraštala s misterioznim ruševinama na „srpskom Tibetu“.

(Večernje novosti, 2. novembar 2013.)

четвртак, 31. октобар 2013.

Tračanske dvokolice pronađene kod Pirota

TRAČANSKE DVOKOLICE PRONAĐENE KOD PIROTA


U okviru zaštitnih arheoloških radova koji se odvijaju paralelno sa izgradnjom Koridora 10, arheolog Zoran Mitić je pronašao ostatke prelepo ukrašene dvokolice, za koju pretpostavlja da je stara između 3.000 i 4.000 godina. Dvokolica je najverovatnije pripadala Tračaninu iz ondašnje visoke društvene lestvice.

Ovaj izuzetno značajni eksponat pronađen je na lokaciji u blizini pirotskog sela Staničenje.

- Radi se o bojnim kolima, dvokolici, takozvanim bigama, koje su vukla dva konja. Moja pretpostavka je da se radi o nalazu koji je star između tri i četiri hiljada godina i da je dvokolica pripadala tračkom građaninu”, rekao je Mitić Tanjugu.

On je istakao da na to upućuje činjenica da se na samoj lokaciji gde je pronađena dvokolica nalazi jedan tumul-grobnica.

- Po načinu sahranjivanja smatram da je to pripadnik tračkog naroda i to ne običan, već čovek koji je u hijerarhiji zauzimao veoma značajno mesto, s obzirom da su dvokolice odlično ukrašene prelepim aplikacijama od bronze - kazao je on.

Tračani su verovali u zagrobni život, odnosno u ponovno rađanje.
- Kada sahrane pokojnika, oni su na oko pedeset metara od tumula-grobnice, ubijali konja ili psa, donosili najvrednije poklone koje su dobijali za vreme života, čak su i njihove žene molile da budu sa njima sahranjene- kaže Mitić.

Arheolog je na kraju zaključio da će, kada bude završena restauracija ovo biti jedan od najlepših eksponata u Naradnom muzeju.

(Tanjug, 16.10.2013.)

понедељак, 30. септембар 2013.

Ostaci bazilike pomeraju koridor


I OSTACI BAZILIKE POMERAJU KORIDOR?


Ranohrišćanska bazilika pronađena kod Bele Palanke potpuno je zaustavila radove na izgradnji istočnog kraka Koridora 10. Dok arheolozi završavaju istraživanje, dilema u stručnoj javnosti je velika - da li baziliku konzervirati ili zaobići, kao što je to nedavno učinjeno sa hrastom na Koridoru 11.

Na nekadašnjoj antičkoj trasi od Naisusa do Serdike i rimskoj, duž Via militarisa, u ataru sela Špaj kod Bele Palanke, našla se ranohrišćanska bazilika iz šestog veka.



Građevina dimenzija 24 sa 12 i po metara, koja je vekovima bila pod zemljom, danas je razdvojila gradilište i podelila ljude iz struke.

Prema rečima Mirijane Blagojević, rukovodioca tima arheologa, najbolje bi bilo ostaviti objekat u prezentaciji dok se zajednički ne dođe do rešenja o izmeni projekta auto-puta.

Poštujući zakon o kulturnim dobrima, niški Zavod za zaštitu spomenika kulture, kao teritorijalno nadležna ustanova, rešenjem je zaustavio radove na izgradnji istočnog kraka Koridora 10, na delu deonice kod Crvene Reke.
Most ili nadvožnjak kao rešenje

Sličnih situacija bilo je i ranije.

Pre 30 godina, rimske terme na Pločniku kod Prokuplja, na primer, zaštićene su mostom, a kasnoantička kula kod Pirota nadvožnjakom, pa su i danas dostupne javnosti.

„Dobila sam izveštaj da je to jedan od dva naznačajnija objekta pronađenih na oba kraka Koridora 10. Jedan je deo Via militarisa kod Dimitrovgrada, a ovaj je drugi“, objasnila je Elena Vasić-Petrović, direktorka Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš.

Međutim, stav stručne savetodavne komisije je da baziliku treba zatrpati peskom debljine dva metra, a potom preko nje nastaviti izgradnju auto-puta.

Predsednik Stručne komisije Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, Marko Popović, kaže da se tako ostavlja mogućnost da se, u daljoj budućnosti, ako se auto-put bude pomerao da se pronađeni ostaci otkriju i da ostanu neporemećeni.

Pomoćnik direktora „Koridora Srbije“, Milovan Bekrić, uverava da će sve ono što Republički zavod za zaštitu spomenika kulture bude odlučio, „Koridori“, kao investitori, poštovati.

Betonske grede Koridora 10 će izgleda morati da sačekaju da se stručna javnost dovogovori šta će biti sa bazilikom koja se našla nasred trase budućeg auto-puta ka Pirotu.

Ono što je sigurno je da nijedno arheološko nalazište do sada pronađeno na Koridoru 10 neće biti prezentovano javnosti, kao što je to slučaj sa nalazištima u Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj.

(Politika, 29. septembar 2013)

четвртак, 19. септембар 2013.

Otkrivena grobnica najmoćnije Kineskinje


Otkrivena grobnica fatalne kineske političarke iz 7. st: udala se za caričinog sina, ljubovala joj s nećakom i ljubavnikom

 
Kineski arheolozi otkrili su grobnicu političarke iz 7. stoljeća koju smatraju jednom od najmoćnijih žena u kineskoj povijesti, izvijestio je kineski nacionalni radio.

Shangguan Wan'er, koja je živjela između 664. i 710. godine za vladavine dinastije Tang, bila je savjetnica prve kineske carice Wu Zetian, ali i druga supruga vladaričina sina, što je pak nije spriječilo da ljubuje s caričinim ljubavnikom te istodobno čak i s nećakom.

Živjela je u burnom razdoblju dinastija Tang s nizom državnih udara, ubojstvima i ljubavnim intrigama.

Suprug savjetnice Shangguan Wan'er, princ Li Xian nakratko je postao car, no ubila ga je njegova prva supruga i domogla se prijestolja. Ni njezina vladavina nije bila duga vijeka jer je nju i savjetnicu Shangguan Wan'er ubio Li Longji koji je zatim vladao Kinom 43 godine pod imenom Tang Xuanzong.

Grobnica Shangguan Wan'er otkrivena je blizu zračne luke Xianyang, na sjeveru pokrajine Shaanxi, a da je riječ o njezinim posmrtnim ostacima potvrđuje epitaf, objavio je China Radio International.

Fotografije iskopina pokazuju svodove i keramičke konje. Otkriće je važno za proučavanje dinastije Tang, no grobnica je u lošem stanju što govori da je ranije devastirana. Nije u njoj pronađen nijedan zlatni ili srebrni predmet.

Život Shangguan Wan'er predstavila je kineska televizija serijom snimljenom krajem 1990., a fatalna političarka bila je i poznata kao pjesnikinja.

субота, 31. август 2013.

Žene su vladale Peruom?

GROBNICA POTVRĐUJE DA SU ŽENE NEKADA VLADALE PERUOM


Otkriće još jedne grobnice u Peruu koja je pripadala sveštenici koja je živela pre dolaska Španaca, osmoj u posleđe dve decenije, pokazuje da su moćne žene vladale ovim regionom pre 1.200 godina, tvrde arheolozi. Ostaci žene iz Močika civilizacije otkriveni su krajem jula u oblasti La Libertad u severnoj provinciji Čepan. To je jedno od nekoliko otkrića u regionu koji su zadivili naučnike. Arheolozi su 2006. pronašli čuvenu "Damu iz Caoa" koja je umrla pre oko 1.700 godina i koja je bila jedna od prvih žena-vladara u Peruu. "Ovo otkriće jasno pokazuje da žene nisu samo vodile rituale već i vladale ovom oblašću i bile su kraljice Močika društva", rekao je AFP-u direktor projekta Luis Haime Kastiljo. "Ovo je osma otkrivena sveštenica. U našim istraživanjima pronašli smo samo grobnice žena, nikada muškaraca", dodao je on. Sveštenica je pronađena u "impresivnoj pogrebnoj odaji staroj 1200 godina", rekao je arheolog i dodao da su Močike bili poznati kao vešte zanatlije. "Odaja u kojoj je sveštenica bila oblika je slova "L" i napravljena je od gline, prekrivena bronzanim pločama u obliku talasa i morskih ptica", rekao je Kastiljo i dodao da su u blizini sveštenice pronađeni nož i maska. Grobnica, ukrašena sa slikama u žutoj i crvenoj boji i keramičkim vazama, sakrivena je u zidu. "Uz telo sveštenice pronašli smo i tela petoro dece od kojih dve bebe i dvoje odraslih - svi su žrtvovani", rekao je Kastiljo i dodao da su na vrhu kovčega pronađena dva pera. Hulio Saldana, arheolog koji radi na grobnoj odaji, kaže da otkriće grobnice potvrđuje da je selo San Hoze de Moro bilo groblje Močika elite a da su najimpresivnije grobice pripadale ženama.

(Tanjug, 23. avgust 2013.)

субота, 10. август 2013.

Bakarni prsten star 7.000 godina

NA PLOČNIKU PRONAĐEN PRSTEN STAR SEDAM MILENIJUMA


Za samo nekoliko dana od kako su počela iskopavanja na neolitskom nalazištu Pločnik, međunarodni tim arheologa je pronašao metalni bakarni prsten sa početka 5. milenijuma pre nove ere, kao i razne komade metala i kamene sekire.

Kako bi dokazali osnovane pretpostavke da je na lokalitetu Pločnik započeta jedna od najstarijih proizvodnji metala na svetu tim arheologa predvođeni Julkom Kuzmanović Cvetković i Dušanom Šljivarom započeo je drugu fazu iskopavanja u Pločniku. Radovi se obavljaju u okviru međunarodnog projekta „Razvoj metalurgije u Evroaziji“, koji se finansira od strane Vlade Velike Britanije.

Vrednost radova je oko pola miliona funti i to je jedna od najvećih projekta i stranih investicija u srpskoj arheologiji čiji je nosilac Institut za arheologiju univerzitetskog koledža u Londonu.

- Prsten koji smo pronašli zajedno sa prošlogodišnjim nalazom minđuše u njegovoj blizini, predstavlja jedan od prvih metalnih objekata proizvedenih na svetu i kulturno blago izuzetne vrednosti za Toplicu i Srbiju. Cilj ovog projekta je da se istraži organizacija najstarije proizvodnje metala na svetu, koja je dokumentovana na lokalitetima Pločnik, Belovode i Jarmovca u Priboju na Limu. Na terenu imamo specijaliste iz raznih krajeva sveta koji se bave kremenom, keramikom, kao i rekonstrukcijom najstarijeg bavljenja topljenja bakra – rekla je Julka Kuzmanović Cvetković.

Ona ističe da će radovi trajati oko mesec dana, i da je za kraj planiran eksperiment kojim će pokušati da rekonstruišu čitav proces najstarijeg bavljenja topljenja metala. Međunarodni arheolozi koji su uključeni u ovaj projekat Ben Roberst sa Univerziteta u Duramu i Silvija Amikone koja je zadužena za teknološko ispitivanje keramike, kao i Miljana Radivojević, idejni tvorac projekta i koja je doktorirala na ovu temu u Lodonu, oduševljeni su arheološkim nalazištem.

– Predmeti koje pronalazimo na ovom prostoru pokazuju da je vinčanska kultura imala smisla za umetnost i kulturu. Želimo da ispitamo pojavu najstarije metalurgije na svetu za koju se pretpostavlja da je na ovim prostorima. Jedno od najvažnijih pitanja u svetskoj arheologiji, kako i na koji način nastaje metal. Debata traje skoro 200 godina i sada smo na pragu da ponudimo nove podatke i analize koje će doprineti znanju o ovom pitanju – rekao je britanski arheolog Ben Roberts.

On naglašava da je svetska naučna javnost izuzetno zaiteresovana, naročito da se odgovori na pitanje zašto i kako se pojava obrade metala dogodila baš u Srbiji. Ističući da su dosadašnja istraživanja lokaliteta Pločnik izazvali pravu senzaciju u svetu, Miljana Radivojević se nada da će projekat dati odgovor kako su ljudi uspeli da ovladaju prvim metalom, kako su ga obrađivali i kako su ga upotrebljavali.

– Postoji veliki broj dokaza da je bakar na ovom prostoru bio uobičajni metal. Ostaje samo da se utvrdi odakle je dolazio taj bakar i da li je moguće da se on vadio u nekom od okolnih rudnika - objašnjava dr londonskog univerziteta za arheologiju Miljana Radivojević.

O sastavu pronađenih predmeta će se više znati nakon analize koja će se obaviti na londonskom Institutu za arheologiju.

(Alo, 9. avgust 2013.)