субота, 20. фебруар 2010.

Ancient Titicaca

Charles Stanish: Ancient Titicaca - The evolution of complex society in Southern Peru and Northern Bolivia



Titicaca is a lake located on the border of Peru and Bolivia.


Contents:


01. Ancient Collasuyu
02. The Evolution of Political Economies
03. The Geography and Paleoecology of the Titicaca Basin
04. The Ethnography and Ethnohistory of the Titicaca Basin
05. The History of Archaeological Research in the Titicaca Basin
06. The Origins and Elaboration of Rank in the Early and Middle Formative Periods
07. The Rise of Competitive Peer Polities in the Upper Formative Period
08. The First State of Tiwanaku
09. The Rise of Complex Agro-Pastoral Societies in the Altiplano Period
10. Conquest from Outside: The Inca Occupation of the Titicaca Basin
11. The Evolution of Complex Society in the Titicaca Basin

петак, 19. фебруар 2010.

Divlja arheologija

"Divlja" arheologija - unosan posao


Nelegalna trgovina kulturnim dobrima po ostvarenoj zaradi visoko se kotira u svetu organizovanog kriminala, i odmah je iza trgovine drogom, oružjem i ljudima. "Arheološka mafija" je i kod nas dobro organizovana i odlično opremljena, često znatno bolje od arheologa. Najnoviji slučaj nelegalnih iskopavanja zabeležen je u okolini Paraćina.

Drenovac kod Paraćina pravi je raj za arheologe, jer se na tom prostoru nalaze dobro očuvani ostaci neolitskih naselja. Arheolozi rade danju, a posao preko noći nastavljaju takozvani divlji kopači. Dobro su obavešteni, jer redovno prate zbivanja u arheologiji, tačno znaju gde da kopaju i šta da traže, a nije ni isključeno da imaju stručne pomagače.

Direktor Arheološkog instituta Slaviša Perić naglašava da "ljubitelji" starina imaju svoje ljude na terenu, mrežu saradnika kopača, kojima daju stručna uputstva. Od njih otkupljuju predmete po bagatelnim cenama, a zatim ih iznose preko granice. Dobro uhodani švercerski kanali vode najčešće ka Austriji i Nemačkoj. Na pijaci u Beču postojala je čak i tezga sa arheološkim predmetima iz Srbije.



"Divlji istraživači" na delu


Rasprodaja istorije

Nije retkost da se na nelegalnom tržištu u inostranstvu pronađu i predmeti koji imaju inventarski broj nekog od naših muzeja. Krajnji kupci su bogati kolekcionari i antikvari koji znaju pravu vrednost tih starina i spremni su da ih dobro plate.

Osim neolitskih naselja, na meti "divljih" arheologa su, još i više, antički i srednjovekovni lokaliteti. Zakopani ćup s blagom za njih je prava opsesija. Zato koriste metal detektore, građevinske mašine, čak i dinamit kako bi ubrzali posao. Arheološka nalazišta bivaju zauvek uništena i nikada se neće saznati šta je tačno pronađeno, kaže Miodrag Aleksić, kustos Zavičajnog muzeja u Jagodini.

Arheolozi naglašavaju da su kazne za nelegalna iskopavanja veoma blage. Uglavnom se sve završava oduzimanjem predmeta i uslovnom osudom. Ni javnost nije preterano osetljiva kada je reč o divljoj arheologiji. Zato i ne čudi što je to u Srbiji pretvoreno u unosan biznis.


Kopači starog novca

Ilegalna iskopavanja i preprodaja arheoloških predmeta imaju kod nas veoma dugu "tradiciju". Milan Pindić, arheolog i direktor požarevačkog Narodnog muzeja od 1953. do 1962. godine, skreće pažnju da se Viminacijum pljačkao oduvek i da je čak i Smederevska tvrđava jednim delom napravljena upravo od materijala iz Viminacijuma. Još pre nego što će, upravo na Viminacijumu, krajem XIX veka početi prva arheološka iskopavanja u Srbiji, mnogi evropski putopisci, a među njima i Feliks Kanic, spominju već razvijenu trgovinu antičkim predmetima koji uglavnom završavaju u Beču ili Pešti. I danas je ilegalna trgovina umetničkim i arheološkim predmetima izuzetno razvijen posao, a destinacije su slične kao u Kanicovo vreme. Budući da je većina lokaliteta u Srbiji potpuno nezaštićena, ovo je obećana zemlja za sve savremene Indijane Džons. Njih danas manje vuče želja za pustolovinama a više velika zarada. Beskrupulozni su, vrlo dobro organizovani i neretko imaju opremu za iskopavanje savremeniju nego što je imaju sami arheolozi. Kako kaže tokom razgovora za "Vreme" dr Miomir Korać, viši naučni saradnik na Arheološkom institutu, koji od 1981. godine radi na Viminacijumu, "divlji kopači" pored toga što parcelišu prostor za sopstvene potrebe, koriste savremenu mehanizaciju, specijalne traktore i plugove kojima prekopavaju teren. Predmeti koje pokupe su nekada veoma velike vrednosti, ali je ona minorna u odnosu na štetu koju tom prilikom nanesu preoranom "kulturnom sloju". Tako se bukvalno melju nepokretni ostaci grada, grobnice, kupatila, pozorišta...

"Arheološka mafija" je doživela procvat krajem sedamdesetih godina prošlog veka, kada se u znatnom broju pojavljuju detektori za metal, a ekspanziju organizovanog pljačkanja lokaliteta upućeni vezuju za devedesete godine. Arheolozi koji rade na terenu kažu da u Srbiji danas svako selo koje se nalazi u blizini nekog lokaliteta ima detektor metala, a negde ih ima i skoro svaka kuća. Čitava priča ide toliko daleko da seljaci prestaju da obrađuju svoje njive, jer im je isplativije da ih prekopavaju tražeći ostatke antičke civilizacije. Interesantno je da ima kuća koje poseduju kataloge rimskog novca i, kako kažu arheolozi, meštani vrlo lako prepoznaju vredne antičke predmete.

Ljudi koji rade na iskopavanjima pričaju da se često dešava da rade paralelno sa lopovima. Arheolozi kopaju danju, a "skupljači" noću. U nekim delovima Srbije omiljeni metod pretraživanja terena "divljih kopača" je miniranje. Često su naoružani, ne iz straha od arheologa, već od konkurencije. Zbog ovakve ekspanzije "divlje arheologije" (arheologija je jedno od retkih zanimanja koje je zakonom zabranjeno da se obavlja privatno), pravi se arheolozi ponekad nađu u veoma dramatičnim situacijama. Ako imaju sreće i pronađu nešto dragoceno, vreme koje prođe dok neko iz nadležnih institucija ne dođe i ne odnese predmete provedu u strahu za sopstveni život.

четвртак, 18. фебруар 2010.

Kokino opservatorija

Opservatorija Kokino - Kameno klupko tajni


Drevni lokalitet Kokino (nazvan po obližnjem selu u blizini Kumanova, u Republici Makedoniji, oko 75 km od Skoplja) otkriven je nedavno, 2001. godine. Smatra se da Kokino potiče iz perioda između 2000. i 1800. godine p.n.e. Magla koja okružuje Kokino potencira mističnost ovog mesta. Posete se ne odvijaju potpuno organizovano i potrebno je još raditi na infrastrukturi i popularizaciji.

Utvrđeno je da je Kokino bio i obredni lokalitet, ali kakvi obredi su se tamo praktikovali pre nekih 4000 godina? Koliko generacija je prenosilo s kolena na koleno znanje o Suncu i Mesecu, ima li o tome pisanih tragova i čemu je sve to služilo? Arheolozi iz regiona su zaključili da se istraživanje ovog lokaliteta mora nastaviti jer on može dati odgovore na mnoga otvorena pitanja vezana za sve paleobalkanske narode.


http://www.scribd.com/doc/27089014/Opservatorija-Kokino-Kameno-Klupko-Tajni



Kameni prestoli na kome su sedeli prvaci plemenske zajednice

понедељак, 1. фебруар 2010.

Balkan prehistory - Exclusion, incorporation and identity


Douglass W. Bailey - Balkan Prehistory (2000)




The period from 6500 to 2500 BC was one of the most dynamic eras of the prehistory of south-eastern Europe, for it saw many fundamental changes in the ways in which people lived their lives. This up-to-date and authoritative synthesis both describes the best excavated relevant Balkan sites and interprets long-term trends in the central themes of settlement, burial, material culture and economy.

Prominence is given to the ways people organized themselves, the houses and landscapes in which they lived and the objects, plants and animals they kept. The key developments are seen as the creation of new social environments through the construction of houses and villages, and a new materiality of life which filled the built environment with a wide variety of objects. Against the prevailing trends in European prehistory, the author argues for a prehistoric past riven with tension and conflict, where hoarding and the exclusion of people was just as frequent as sharing and helping.

Balkan Prehistory provides a much-needed guide to a period which has previously been inaccessible to western scholars. It will be an invaluable resource for undergraduates, advanced students and scholars.

Douglass W.Bailey is Lecturer in European Prehistory at the School of History and Archaeology, Cardiff University. He has carried out extensive fieldwork in Bulgaria and Romania.


Contents:

1. Setting the scene: the Balkans before 6500
2. Building social environments (6500–5500 BC)
3. New dimensions of material culture: pottery containers
and other forms of expression (6500–5500 BC)
4. Continuity or change? Burials, lithics, plants and animals
5. Continuities, expansion and acceleration of building and economy (5500–3600 BC)
6. Burial and expressive material culture (5500–3600 BC)
7. Transitions to new ways of living:
the Balkans after 4000 BC
8. The Balkans (6500–2500 BC):
exclusion, incorporation and projection