субота, 29. децембар 2012.

Art of Russia (BBC, 2011)


ART OF RUSSIA (BBC, 2011)
Written & presented by Andrew Graham-Dixon


1. epizoda

Upoznajemo slavno doba ikona. Tad je Rusija proživljavala burno povijesno razdoblje i bila stoljećima izolirana od ostatka svijeta. Putujući nepreglednim prostranstvima na sjeveru zemlje, Andrew nas upoznaje s najljepšim ruskim ikonama, narodnom umjetnošću, starim seoskim crkvama i umjetničkom revolucijom Petra Velikog.

2. epizoda

Andrew odlazi u gradove i upoznaje nas sa zlatnim dobom visokog baroka. Razmatra i utjecaj ruskih realista 19. stoljeća, koji mogu stati uz bok francuskim impresionistima.

3. epizoda

U posljednjoj epizodi upoznajemo burno 20. stoljeće: razdoblje od revolucije 1917. godine, kad je Komunistička partija nametnula konstruktivizam kao umjetnički standard, pa sve do današnjeg doba koje je obilježio jaz između avangardne umjetnosti i ideologije Putinove vladavine.

петак, 28. децембар 2012.

Museum Secrets


TAJNE SVJETSKIH MUZEJA

Museum Secrets is a TV series on History Television in Canada and a website with videos and games; exploring the world’s renowned museums and their most enigmatic objects. Narrated by Canadian actor Colm Feore, the TV series is now in production for a third season. Museum Secrets is produced by Kensington Communications Inc.

The Royal Ontario Museum held a special exhibit during the winter of 2011, featuring objects from the Museum Secrets series. Several Canadian newspapers previewed the exhibit: National Post, Toronto Sun, Torontoist and Toronto Star.


Zašto su na remek-djelu iz Vatikana urezani natpisi krivovjeraca? Kako Louvre čuva Mona Lisu? Zašto je Napoleon naručio sliku prepunu lažnih podataka? Sve nam to otkriva BBC-jeva dokumentarna serija Tajne svjetskih muzeja. Serija će nas provesti kroz najpoznatije svjetske muzeje. Doznat ćemo neobične, zanimljive i zapanjujuće podatke o poznatim i manje poznatim izlošcima koji se nalaze u njihovim zbirkama. U svakoj epizodi posjetit ćemo jedan muzej i čuti priče o šest do osam što poznatih, što nepoznatih izložaka koji se ondje nalaze. Serija baca novo svjetlo na poznate legende i propituje naše ustaljene predodžbe. Uz pomoć suvremene znanosti otkrit ćemo nove podatke o slavnim umjetničkim djelima kao što su Mona Lisa, Sikstinska kapela i Tutankamonova zlatna maska.



Epizoda 2 - Pariški Louvre




среда, 28. новембар 2012.

О крсном имену (зборник радова)


Иван Ковачевић:
ЗБОРНИК РАДОВА О КРСНОМ ИМЕНУ

1. део
Енциклопедијске одреднице

2. део
Главна обележја славе - крсног имена

3. део
О историјским изворима

4. део
О пореклу славе


Аутори:

Вук Караџић (1787—1864), Веселин Чајкановић (1881—1946), Радослав Грујић (1879—1955), Миленко С. Филиповић (1902), Петар Ж. Петровић (1897—1970), Вук Врчевић (1811—1882), Милан Ђ. Милићевић (1831—1908), Слободан Зечевић (1918—1983), Петар Влаховић (1927), Ђурђица Петровић (1927), Милоје Васић (1869—1956), Александар Митровић (1870-?), Владислав Скарић (1869—1943), Милан Будимир (1891—1975), Ћиро Трухелка (1865—1942), Димитрије Богдановић (1930), Љубомир Андрејић (1928)

понедељак, 26. новембар 2012.

Peruansko blago vraćeno kući


PERUANSKO BLAGO VRAĆENO KUĆI

Univerzitet Jejl vratio predmete koji su pre jednog veka odneti iz Maču Pikčua. Po otkriću drevnog grada, u Ameriku odneto više od 50.000 relikvija


Drevni grad Maču Pikču

TREĆI i poslednji kontingent sa artefaktima iz drevnog grada Inka Maču Pikču, koji se nalazio na univerzitetu Jejl, pre desetak dana stigao je u Kusko, u Peru. Reč je o relikvijama koje je pre više od jednog veka ekspedicija, predvođena istraživačem Hajramom Bingamom, odnela iz drevnog grada u Ameriku "radi proučavanja".

U 127 sanduka, avionom je prevezeno oko 35.000 keramičkih fragmenata i oko 700 kamenih delova. Ovaj arheološki materijal biće smešten u muzeju Maču Pikču u Kusku, gde se već nalaze vredni artefakti (mumije i skeletni ostaci) koji su tokom prošle godine, u aprilu i decembru, stigli iz Jejla.

Kada je sleteo avion sa poslednjom pošiljkom sa američkog univerziteta, na peruanskom aerodromu ih je dočekala visoka državna delegacija.

- Ovom predajom ispunjen je dogovor koji su 2010. godine potpisale peruanske vlasti i predstavnici univerziteta Jejl - poručila je ministarka kulture Blanka Alva Gerero.

Posle više od veka "izgnanstva", peruansko nacionalno blago vratilo se kući! Jedan deo relikvija odnet je krajem 1911. iz Maču Pikčua, samo nekoliko meseci nakon što je američki istoričar i profesor na Jejlu Hajram Bingam svetu otkrio postojanje ovog drevnog grada. Bingam se, nakon otkrića, nekoliko puta vraćao u Peru sa velikom ekspedicijom, a pri odlasku su "u istraživačke svrhe" odneli pomenute starine.

Peruanske vlasti su decenijama pokušavale da vrate svoje nacionalno blago. Pre nekoliko godina odnosi su se toliko zaoštrili da je slučaj stigao na međunarodni sud. Peru je tražio povraćaj relikvija, ali i višemilionsku odštetu od uglednog univerziteta. Tačka na taj sukob stavljena je početkom 2010. kada je postignut dogovor da Jejl vrati sve artefakte. Kao ustupak, peruanske vlasti su dozvolile studentima istorije umetnosti i arheologije tog univerziteta da borave i usavršavaju se po nekoliko meseci u istraživačkoj laboratoriji u Kusku.

Maču Pikču je decenijama bio sakriven u planinskom vencu Anda. Za njegovo postojanje je i u Peruu znao samo mali broj ljudi, uglavnom stanovnika u obližnjoj dolini. Za ostatak sveta bio je dugo čuvana tajna. Kada je 1908. bio na naučnom kongresu u Čileu, Bingam je prvi put čuo glasine o "netaknutim naseljima starih Inka". Vraćajući se u Ameriku, preko Perua, jedan domorodac ubedio ga je da poseti grad Ćokekirao, iz ere pre Kristofera Kolumba. Reč je o ostacima grada Inka, na jugu Perua, koji po svojoj strukturi i arhitekturi podseća na Maču Pikču. Tri godine kasnije (1911), Bingam je organizovao ekspediciju sa Jejla i vratio se na Ande. Izvesni Melćor Arteaga, stanovnik iz susednog mesta, 24. jula poveo ih je do "zaboravljenog grada" Maču Pikčua.

- Tvrdim da se nijedno mesto na svetu ne može uporediti sa ovim - zapisao je Hajram Bingam u dnevniku prve utiske. U današnjem svetu, u kome nam je dostupan pejzaž i "s kraja sveta", možemo samo da zamišljamo kakvu je veličanstvenu sliku Bingamu i njegovim saputnicima dao grad Inka.


Smešten visoko na planini, na 2.430 metara nadmorske visine, "Stari vrh" (u prevodu sa jezika Inka - kečua) se nalazi na 80 kilometara od Kuska. Većina arheologa veruje da je sagrađen za Pačakutija, cara Inka koji je živeo između 1438. i 1472. Pretpostavlja se da je drevni grad sagrađen oko 1450, kada je to carstvo bilo na vrhuncu, ali je samo sto godina kasnije napušten, a ubrzo i zaboravljen.

Bingamovo otkriće promenilo je sve. Danas je Maču Pikču najpoznatija "ikona" iz sveta Inka. Od 1983. nalazi se na Uneskovoj listi zaštićene svetske baštine, a 2007. izglasan je za jedno od Sedam novih svetskih čuda.

Kao jedna od najpoznatijih svetskih atrakcija, Maču Pikču je za Peru unosna ekonomska i komercijalna investicija. Od njegovog otkriće do danas broj turista je u stalnom porastu. Neodgovornost u kombinaciji sa previše posetilaca pretili su u nekoliko navrata da oskrnave ovaj veličanstveni istorijski spomenik. Tokom osamdesetih godina velika stena sa centralnog trga sklonjena je sa svog prirodnog mesta, a teren je "raščišćen" da bi se stvorio prostor za - heliodrom. Posle decenije protesta uglednih ljudi, naučnika, arheologa, Uneska, peruanske vlasti su zatvorile pistu i uspostavile "zonu zabranjenog leta".


Veliku pretnju najpoznatijem simbolu Inka predstavljaju i turisti. Zbog toga je pre nekoliko godina ograničen broj posetilaca na 2.500 dnevno. Peruanske vlasti su prošle godine izradile "stručnu studiju" u kojoj se tvrdi da Maču Pikču "uz dobru organizaciju može da primi dvostruko više posetilaca". Ove najave naišle su na jednoglasnu osudu stručne javnosti, a "studija" je u potpunoj suprotnosti sa mišljenjem stručnjaka iz Uneska, koji kao "hitne mere" predlažu dodatno smanjenje broja turista.

Na sva upozorenja vlada Perua je pre tri meseca "odgovorila" najavom izgradnje velikog međunarodnog aerodroma u Kusku. "Investicija vredna 400 miliona dolara pomoći će da odgovorimo na sve veći priliv turista", poručio je tamošnji resorni ministar koji je pre nekoliko dana saopštio još jednu "novinu" - karta za ulazak na Maču Pikču od januara će poskupeti na 18,5 dolara po osobi.

I najveći optimisti, međutim, sumnjaju da u borbi između novca i kulture svevremenska lepota Maču Pikčua ima šansu za pobedu.

(Večernje novosti, 24. 11. 2012.)

субота, 03. новембар 2012.

Origin of the Arians

Исаак Тейлор

СЛАВЯНЕ И АРИЙСКИЙ МИР

(Isaac Taylor: The Origin of the Aryans)


В чем тайна ариев, к которой неизменно влечет думающего читателя? Кого считать «истинным арийцем»: славян, германцев, индийцев? Ученые ломают копья в поисках ответа. А если спросить самих древних ариев? Именно так решили авторы этой книги, антропологи Исаак Тейлор и Ильзе Швидецки. И отправились проводить свои «независимые расследования». Было это почти сто лет назад, но результаты тех исследований уважаемых ученых не устарели и поныне. Откройте эту книгу - и вы узнаете много нового и о славянах, 11  об ариях, и о себе самих.



Содержание


Глава первая
СПОРНЫЙ ВОПРОС ОБ АРИЙЦАХ

Глава вторая
ДОИСТОРИЧЕСКИЕ РАСЫ ЕВРОПЫ

Глава третья
НЕОЛИТИЧЕСКАЯ ЦИВИЛИЗАЦИЯ

Глава четвертая
АРИЙСКАЯ РАСА

Глава пятая
ЭВОЛЮЦИЯ АРИЙСКОГО ЯЗЫКА

Глава шестая
МИФОЛОГИЯ АРИЙЦЕВ

СЛОВЕНИ - од Лабе до Волге



Юрий Николаевич Денисов
СЛАВЯНЕ: от Эльбы до Волги 
(Научно-популярное издание)




Эта книга посвящена одной из версий происхождения славян. Европу с 1 в. до н.э. по IX в. завоевывали волна за волной все новые захватчики: сарматы, готы, гунны, авары. Это были не просто грабители, которые как пришли, так и ушли, а победители, создававшие на оккупированных территориях рабовладельческие государства, по территориям и населению не уступающие Римской империи в годы ее расцвета. В промежутках между разрушением государства одних завоевателей н приходом следующих в течение иногда многих десятков лет освободивщиеся рабы создавали новые этносы, которые греки и римляне называли склавинами. Именно от этих склавинов и происходят все современные славянские народы.  Поскольку история происхождения славян невозможна без сопоставления ее с историей других народов, в данной книге представлена краткая история Европы от середины 1-го тысячелетия до нашей эры и до конца l-го тысячелетия нашей эры.

Для читателей, ннтсресующнхся нсторией.


Оглавление 

К читателям

Глава 1. Обзор версий происхождения славян

Глава 2. Когда впервые упомянут термин «славяне»?

Где будем искать? Здесь
От Геродота до начала нашей эры
Европа V в. до н.э. (карта)
Сведения античных историков нашей эры
Европа II в. (карта)
Эпоха готов
Европа IV в. (карта)
Империя гуннов
Европа V в. (карта)
Жизнь рабов в средневековых государствах
От гуннов до аваров
Европа VI в. (карта)

Глава 3. Аварский каганат и Болгарское царство

Откуда взялись авары?
Когда болгары стали славянами?
Европа VII-VIII вв. (карта)

Глава 4. Становление славянских государств

Западные славяне
Южные славяне
Восточные славяне
Европа IX в. (карта)

Глава 5. Восточные соседи славян

Хазарский каганат
Волжская Булгария

Глава 6. Русское государство

Призвание на княжение Рюрика
Становление руси
Принятие христианства на Руси

Эпилог

Библиография

четвртак, 01. новембар 2012.

Predki Ariev







Часть I
ПОЯВЛЕНИЕ СЕВЕРНОЙ РАСЫ

Глава 1
НОРДИЧЕСКИЙ - ЭТО НА СЕВЕРЕ!

Глава 2
САПИЕНСЫ В ЕВРОПЕ

Глава 3
ДОЛИНА РЕКИ НЕАНДЕР

Глава 4
КОГДА И КУДА?

Глава 5
КТО ЖЕ ОТ КОГО ПРОИЗОШЕЛ?!


Часть II
ЛИДЕРЫ МИРОВОГО РАЗВИТИЯ

Глава 1
МИР ВЕЛИКОГО ОЛЕДЕНЕНИЯ

Глава 2
НАШИ БРАТЬЯ - НЕАНДЕРТАЛЬЦЫ

Глава 3
ЗВЕРИ НОВОГО ОЛЕДЕНЕНИЯ

Глава 5
ЗА ПРЕДЕЛАМИ ЕВРОПЫ

Глава 6
ВЕЛИКИЙ ПОТОП

Глава 7
НОРДИЧЕСКАЯ РАСА ПОСЛЕ ВЕЛИКОГО ОЛЕДЕНЕНИЯ

Глава 8
НАЧАЛО АРИЕВ

Глава 9
НАСЛЕДНИКИ ДРЕВНЕЙШЕЙ ЕВРОПЫ


Часть III
ПОЛИТИЧЕСКИ НЕКОРРЕКТНАЯ ИСТОРИЯ НОРДИЧЕСКОЙ РАСЫ И АРИЙСКОЙ КУЛЬТУРНОЙ ОБЩНОСТИ

Глава 1
ЧТО ЖЕ ИМЕННО ПРОИЗОШЛО В ЕВРОПЕ? ИЛИ КУЛЬТУРА И БИОЛОГИЯ

Глава 2
КУЛЬТУРА И ГЕОГРАФИЯ

Глава 3
БИОЛОГИЧЕСКАЯ ОСНОВА КУЛЬТУРЫ

Глава4
ПОЛИТИЧЕСКИЕ БРЕДНИ И РЕАЛЬНОСТЬ

Глава 5
РАСА, КОТОРОЙ НЕ ПОВЕЗЛО (ВМЕСТО ЗАКЛЮЧЕНИЯ)

петак, 19. октобар 2012.

Salafisti uništili crteže



Salafisti uništili crteže na stenama stare više od 8.000 godina


Salafisti su uništili drevne crteže uklesane u stene marokanskih planina Atlas, stare više od 8.000 godina, a na kojima je prikazano Sunce kao pagansko božanstvo, saopštila je danas lokalna grupa za ljudska prava.

- Ovi kameni prikazi Sunca stari su više od 8.000 godina, a uništeni su pre nekoliko dana - rekao je za AFP član Berberske lige za ljudska prava Abubakr Angirza.

On je dodao da je reč o dobro poznatom arheološkom lokalitetu udaljenom 20 kilometara od planine Tubkal.

- U tom regionu je aktivno nekoliko salafističkih grupa i ovo nije prvi put da se uništava preislamsko nasleđe. Obavestili smo ministarstvo kulture, ali još nismo dobili odgovor - rekao je Angir.

Salafisti su muslimani koji zastupaju tvrdokornu sunitsku interpretaciju islama poput one u Saudijskoj Arabiji koja striktno zabranjuje "idolatriju", a ojačali su u zemljama u kojima posle "arapskog proleća" vladaju veće slobode.

(Blic, 17. 10. 2012.)

Praistorijska bakarna naušnica


OTKRIVENA PRAISTORIJSKA BAKARNA MINĐUŠA


Međunarodni tim arheologa otkrio je na Pločniku, koji je jedan od lokaliteta rane metarulgije, praistorijsku bakarnu minđušu. Pronađeni i drugi predmeti iz praistorije

 
Lokalitet Pločnik

Međunarodni tim arheologa otkrio je na arheološkom lokalitetu rane metalurgije, Pločnik kod Prokuplja, praistrojsku bakarnu minđušu koja svedoči da su u praistoriji ljudi znali za izradu finih predmeta od metala, Izjavila je u četvrtak Tanjugu arheolog Julka Kuzmanović-Cvetković.

"Tokom istraživanja otkrivena je i jedna kuća iz praistorije u kojoj je pregršt ostataka keramike, nekoliko glinenih posuda, ostaci žrvnja i drvne građe koji datiraju iz perioda rane faze Vinčanske kulture", kazala je Cvetković koja je i direktor Narodnog muzeja Toplice.

Cvetković je dodala da je u toj kući pronađena i kamena sekira, kao i kameni nožići.

Prema njenim rečima, u novembru ove godine lokalitet Pločnik će posetiti i ekipa geofizičara iz Nemačke koji će obaviti geofizička ispitivanja.

Arheološka istraživanja u Pločniku obavljaju se u okviru projekta "Razvoj metalurgije u Evroaziji", a Istraživački savet Velike Britanije za umetnost i društvene nauke obezbedio je pola miliona funti za istraživanje na ukupno tri lokacije u Srbiji.

(Tanjug, 18.10.2012)

уторак, 31. јул 2012.

Рязанская земля

А. Л. Монгайт

Издательство Академии наук СССР
(Москва, 1961.)


1. Источники изучения истории рязанской земли и историография

2. Древнее население рязанской земли и вопрос о славянской колонизации

3. Славянские городища, селища и курганы рязанской земли

4. Рязанская земля в X-XIII веках

Приложения

понедељак, 30. јул 2012.

Арийцы - Основатели европейской цивилизации

Гордон Чайлд:
Арийцы - Основатели европейской цивилизации

Известный британский историк и археолог популярно и увлекательно рассказывает о корнях и дальнейшем развитии древней арийской цивилизации. Основываясь на археологических, антропологических илингвистических исследованиях, он рассказывает о происхождении ариев и о дальнейшем их расселении в бассейне Средиземного моря.


Глава 1
ЯЗЫК И ПРЕДЫСТОРИЯ

Глава 2
ПЕРВОЕ ПОЯВЛЕНИЕ АРИЕВ НА СТРАНИЦАХ ИСТОРИИ

Глава 3
РАССЕЛЕНИЕ ИНДОЕВРОПЕЙСКИХ НАРОДОВ В БАССЕЙНЕ СРЕДИЗЕМНОГО МОРЯ

Глава 4
ДУХОВНАЯ И МАТЕРИАЛЬНАЯ КУЛЬТУРА ВРЕМЕН ИНДОЕВРОПЕЙСКОЙ ОБЩНОСТИ ПО ДАННЫМ ЛИНГВИСТИКИ

Глава 5
К ВОПРОСУ ОБ АЗИАТСКОЙ ПРАРОДИНЕ ИНДОЕВРОПЕЙЦЕВ

Глава 6
ПОЯВИЛИСЬ ЛИ ИНДОЕВРОПЕЙЦЫ В ЦЕНТРАЛЬНОЙ ЕВРОПЕ?

Глава 7
ТЕОРИЯ О СЕВЕРОЕВРОПЕЙСКОЙ КОЛЫБЕЛИ ИНДОЕВРОПЕЙЦЕВ

Глава 8
ИНДОЕВРОПЕЙЦЫ В ЮЖНОЙ РОССИИ

Глава 9
РОЛЬ ИНДОЕВРОПЕЙЦЕВ В ИСТОРИИ

среда, 04. јул 2012.

Lepenski vir preživeo potop

LEPENSKI VIR PREŽIVEO BIBLIJSKI POTOP


Najnovija geološka istraživanja crnomorskog regiona razotkrivaju mitove o vremenu pre 7.500 godina: Katastrofa prekinula kopnenu vezu Afrike, Male Azije i Evrope. Terasa na Đerdapu spasla ljudsko pleme



MIT o sveopštem, biblijskom potopu, a možda i o Atlantidi, vrlo verovatno je nastao u crnomorskom regionu, ili preciznije na Balkanu, ukazuju najnoviji rezultati geoloških istraživanja. Katastrofu je ipak nadživelo jedno ljudsko pleme iz naseobine na visokoj terasi Đerdapske klisure.

- Ono je prvo u istoriji čovečanstva pripitomilo životinje, izvršilo podelu rada i stvorilo monumentalnu umetnost - smatra paleontolog prof. dr Slobodan Knežević s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. - Danas nam je ta civilizacija poznata kao kultura Lepenskog vira.

On naglašava da je u katastrofi pre 7.500 godina prekinuta kopnena veza Afrike, Male Azije i Evrope, kojom su milenijumima na naše tlo migrirale tropske životinjske vrste - mastodonti, mamuti, lavovi, žirafe, o čemu svedoče pronalasci njihovih fosila širom Srbije.

- Najnovija geološka ispitivanja američkih naučnika pokazala su da je Crno more do pre oko 7.500 godina bilo slatkovodno jezero, a da se onda odjednom pretvorilo u more - kaže prof. Knežević.

- Istraživanja su pokazala da je u to vreme došlo do strahovitih tektonskih poremećaja ovog i danas vrlo trusnog područja i rušenja prirodnih brana, kopnenih prevlaka na mestu današnjih Bosfora i Dardanela. Taj cunami je poplavio ceo današnji crnomorski region i uništio neolitske civilizacije koje su cvetale oko velikog jezera.

Sagovornik “Novosti” naglašava da je današnji raspored kopna i mora samo jedna kratka faza u burnoj istoriji Mediteranskog basena, koji je kolevka života i civilizacija. Međutim, on napominje da je teško istraživati najvažniji kopneni put migracija vrsta iz Afrike ka Evropi, drevno kopno Egeidu. Ovo kopno počelo je da tone pre oko milion godina, a danas se nalazi na dnu Egejskog i Mramornog mora.

- Balkan je preživeo kao evropsko uporište tog mosta migracije vrsta i zato je riznica za prirodnjake - kaže prof. Knežević. - Na drevnoj Egeidi se prvo stvorio niz jezera, a finale je nastupilo pre sedam i po milenijuma kad ona doživljava pravu kataklizmu. Poslednje prevlake Bosfor i Dardanele ruši gigantski morski talas, koji je, prema proračunima američkih naučnika, bio tri puta veći od Nijagarinih vodopada.

Slana bujica pretvara celu Trakijsku niziju u pustoš i u more blata, koje zadugo ostaje besplodno, jer se tokom sledećih hiljadu godina tu stvara današnje Crno more. Biblijska poplava izaziva i podizanje nivoa Dunava, najveće pritoke Crnog mora, koji drastično podiže nivo u Đerdapskoj klisuri.

- Do ovih otkrića niko nije povezivao veoma visoke rečne terase dunavskih sedimenata s kataklizmom i kulturom Lepenskog vira - kaže prof. Knežević. - Međutim, sada postaje jasno zašto ta kultura nastaje na četvrtoj terasi, dovoljno visokoj da je nadolaženje reke na ugrozi.

Naš sagovornik podseća da se do sada smatralo da je praistorijsko naselje Lepenski vir visilo nad Dunavom, ali da dokazi o crnomorskoj kataklizmi ukazuju da se ona razvila kraj obale reke, čiji je nivo bio mnogo viši nego danas.

(Večernje novosti, 25. jun 2012.)

понедељак, 02. јул 2012.

Zlato pod nogama mamuta

ZLATO POD NOGAMA MAMUTA

U Viminacijumu, uz fosile preistorijskih divova izronile rimske grobnice. Otkriven najfiniji zlatni nakit, a nedaleko odatle i zagonetan „industrijski“ kompleks

Pronađen nakit

MISTERIJAMA u Viminacijumu nema kraja - arheolozi su u četvrtak na mestu gde to niko nije očekivao, u podnožju brega Nosak gde su pronašli fosile mamuta, otkrili rimske grobnice iz drugog i trećeg veka naše ere. U njima su pronađeni izuzetno vredni komadi finog nakita, uljane lampe koje su pokojnicima osvetljavale put na drugi svet i drugi antički predmeti. Otkrićima tu nije bio kraj, jer je nedaleko od nekropole, u padini lesnog brda s grobljem mamuta, otkriven i misteriozni „industrijski kompleks“ s ostacima ogromnih peći za koje se tek utvrđuje čemu su služile.

- Sve do sada verovalo se da je ovde bila močvara van grada Viminacijuma, a sada se sve okrenulo naglavačke i očekujemo otkrivanje velike nekropole - kaže arheolog mr Ilija Danković. - Pošto su se Rimljani sahranjivali duž puteva, najverovatnije se ovde negde nalazi i put ka istaknutom logoru-karauli lederati, današnjem Ramu, koga već dugo tražimo.

Arheologe iznenađuje što se nekropola nalazi na mestu s koga je rudarski bager očistio podnožje lesnog brda, u kome se oko 100 metara dalje nalaze fosili mamuta. I na zasečenoj kosini brda pojavili su se rimski grobovi, ali i zagonetni kompleks kružnih peći kraj kojih se podižu zarušene konstrukcije od masivnog tesanog kamena.

- Ova otkrića pokazuju da smo se prevarili kad smo rekli da je Viminacijum bio veliki grad koji se prostirao na oko 400 hektara - kaže prof dr Miomir Korać, direktor Arheološkog projekta Viminacijum. - Viminacijum je bio metropola koja se prostirala na više od 450 hektara! Groblje je prava misterija jer su pokojnici izuzetno blizu jedan do drugog, neki od njih su kremirani, a drugi sahranjeni, što nije uobičajeno da se radi na istom prostoru. Prve pronađene grobnice bile su opljačkane još u antičkom periodu, a onda smo naišli na nedirnut dečiji grob u kome je bio izuzetno fini zlatni nakit - prsten i naušnice ukrašeni zelenim dragim kamenjem, pa očekujemo da će biti još takvih netaknutih grobova.

U potrazi za novim otkrićima stručnjaci Arheološkog instituta SANU neumorno rade u žutoj ravnici nalik na površinu Meseca koju su napravili ogromni rudarski bageri. Oni se bore s vrućinom od četrdestak stepeni u površinskom kopu uglja Drmno i oblacima sitne lesne prašine koju vetar ponovo diže u vazduh posle nekoliko stotina hiljada godina, kad su je do ovde prvi put doneli orkani s evropskih lednika. Les se uvlači u najsitnije pore i peče grlo, ali arheolozi ne odustaju i sve dublje se ukopavaju u lesni breg u potrazi za mamutima.

- Deo kljove koji smo do sada oslobodili dug je 1,85 metara, a još uvek nismo stigli do njene polovine - kaže mr Nemanja Mrđić.

- Iz lesa smo iskopali i nekoliko ogromnih pršljenova i kostiju, ali sve ovo je tek početak. Za ovaj teren se smatralo da je arheološki jalov, a sad iz dana u dan imamo nova otkrića i očekujemo da se tako nastavi.


KREČ

ARHEOLOZI naglašavaju da su na novootkrivenom antičkom groblju ponovo pronašli pokojnika zalivenog u kreč, što nije zabeleženo ni na jednoj drugoj rimskoj nekropoli, osim viminacijumskoj koja je bila ogromna i koristila se oko 500 godina. Oni pretpostavljaju da je pokojnik bio žrtva neke zaraze zbog koje je poliven živim krečom, ali jednostavno nemaju s čim da uporede ovakav način sahranjivanja, jer nije viđen ni na jednom drugom lokalitetu.

(Večernje novosti, 21. jun 2012.)

понедељак, 25. јун 2012.

Hrvatska kolonija u Severnoj Americi

HRVATI SU KOLONIZIRALI I NASELILI SJEVERNU AMERIKU U 16. STOLJEĆU


Akademski slikar Alfred Freddy Krupa domogao se nalaza koji tvrde da među Melungeonima, rasom nastalom miješanjem indijanskih domorodaca s crnom i bijelom rasom, postoji i hrvatski gen

Ljeto je Gospodnje 1540., godinu-dvije gore ili dolje. Još od 1521. i pada Beograda u osmanlijske ruke Turci haraju ovim dijelom Europe i kroz Bosnu sve više nadiru u Dalmaciju. Njihovo nezaustavljivo širenje tjera lokalno stanovništvo u paniku. Malena flota od samo dva broda, krcata izbjeglicama, kreće iz Dubrovnika na svoj neizvjestan put. Do danas nije otkriveno što je točno trebala biti njihova destinacija jer su se neslavno razbili na obalama današnje Sjeverne Karoline u Americi.

Malobrojni preživjeli tijekom godina miješaju se s lokalnim stanovništvom - Indijancima i uskoro nastaje sasvim neobična rasa. Croatani ili Croatan Indijanci. A iz miješanja Croatana s drugim rasama raste ogranak Melungeona.

Jedini živući link

Ovo je samo legenda jer zasad ne postoje nepobitni dokazi o postanku Croatana. No, čini se kako bi se to moglo promijeniti. Karlovački akademski slikar Alfred Freddy Krupa, poznat po dugogodišnjoj potrazi za svojim podrijetlom, dobio je, naime, ovih dana jedinstvenu vijest iz SAD-a. Temeljem 13 CODIS markera korištenih u forenzičkoj genetici, po sustavu kakav koriste i američki federalni agenti, Krupa je prvi i jedini poznati živući link između tvrdnji o vjerojatnom sudjelovanju Hrvata u koloniziranju i naseljavanju Amerike u 16. stoljeću.

Opsežna studija njegova DNK koju je odradila tvrtka DNA Consultants iz Phoenixa, poznata po suradnji s FBI-om na pitanjima forenzičke genetike, detaljno je analizirala Krupino genetsko podrijetlo. Ustanovljene su brojne migracije gena, uglavnom s europskog i azijskog tla. Po podudarnosti, na prvo je mjesto stavljena melungeonska rasa. Uslijedilo je novo iznenađenje.

Prije nekoliko dana zazvonio mu je mobitel, a na drugoj strani, kako linije tako i oceana, bio je Adam S. Eterovich, istraživač i povjesničar hrvatskog podrijetla koji živi i radi u SAD-u. Uzbuđeno mu je rekao kolika je važnost studije koju je dobio. Rekao je kako sada postoje nepobitni dokazi da među Melungeonima, neobičnom rasom nastalom miješanjem indijanskih domorodaca s crnom i bijelom rasom, postoji i hrvatski gen.

Bjesomučno traganje

- Rekao mi je i da mu je žao što ta tema, iznimno intrigantna i misteriozna, nikada nije zaživjela u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja gdje se znanstvenici upiru kako bi verificirali sudjelovanje baš tih nacionalnosti u izvornom koloniziranju Amerike. Eterovich se mnogo bavio tom temom i bio je sretan zbog najnovijeg otkrića. Rekao mi je da cijelo vrijeme samo čeka kada će se pojaviti netko iz Hrvatske s tim genom kako bi mogao dokazati svoje tvrdnje - kaže Freddy Krupa koji je dosad dokazao plemićko podrijetlo svoje obitelji.

Riječ je o unuku slavnog karlovačkog slikara Alfreda Krupe, po kojoj ime nosi i jedna od gradskih ulica, čiji povijesni preci potječu od poljske ratničke plemićke obitelji iz roda Tarnawa. Dosad je već bio tema medija zbog svog podrijetla, ali i aktivne uloge u hrvatskom ogranku vitezova templara, na čijem je čelu neko vrijeme bio. U međuvremenu se uklonio iz tajnih društava i redova, a svoja istraživanja nastavio je bjesomučnim proučavanjem DNK markera svoje loze.

Melungeoni su već godinama top-tema američkih geneaologa jer još nisu poznati svi detalji o njihovu nastanku, a istraživači se ne mogu složiti ni oko toga koje su sve rase sudjelovale u njihovu kreiranju. Jedni tvrde kako je riječ o Sinti Romima, drugi kako su to tri rasne skupine, a treći kako oni ne postoje. Četvrti tvrde da je potomak Melungeona bio i Kralj - Elvis Presley, a peti da su Elvisa jučer vidjeli na benzinskoj postaji u Drnišu, no oni su najmanje bitni za ovu priču.

Natpis na drvetu

Činjenica je da se najslavnijim Melungeonima danas smatraju Abraham Lincoln, Tom Hanks, pa čak i aktualni američki predsjednik Barrack Obama.

No, mnogi su se dosad bavili nerazjašnjenom ulogom Hrvata u kolonizaciji Amerike. Još traju povijesni prijepori jesu li hrvatski pomorci bili na Kolumbovu brodu kada je otkrio Ameriku, ali je neprijeporno da su nedugo nakon Kolumbove ekspedicije počeli putovati preko Velike bare.

Neki povjesničari čak tvrde kako je u okolici današnje Sjeverne Karoline u 16. stoljeću postojao lokalitet ili čak otok zvan Croatan, koji su naseljavali hrvatski Indijanci (ne oni s Facebooka koje je u modernom izričaju stvorio bivši ministar Karamarko).

(Jutarnji list, autor: Tomislav  Kukec)

понедељак, 18. јун 2012.

Srbijom su hodali divovi


SRBIJOM SU HODALI DIVOVI


Groblje mamuta, otkriveno u Viminacijumu, potvrđuje da je na ovom prostoru u preistoriji bujao život. Kraj obala Panonskog mora živeli mamuti, mastodonti, sabljozubi tigrovi, nosorozi

Prof. dr Miomir Korać na nalazištu kostiju

Jedino groblje

Ukupno 23 fosilna ostatka mamuta pronađena su u Evropi, Africi, Aziji i Severnoj Americi. Viminacijum je sada jedino poznato groblje mamuta na svetu.


FANTASTIČNO otkriće groblja mamuta na arheološkom lokalitetu Viminacijum, u Starom Kostolcu, izazvalo je svetsku senzaciju i podsetilo da je Srbija i u preistoriji bila pozornica neverovatnih događaja. Prirodnjaci podsećaju da je nekim čudom naš prostor čak i za vreme ledenog doba ostao topla zona u kojoj je život bujao, a da je, posle otopljavanja, Srbija postala najveća magistrala živog sveta koji se širio ka severu i zapadu Evrope.

- Naše tle otkriva malo poznatu priču i o preistoriji i o istoriji sveta - kaže prof. dr Miomir Korać, direktor arheološkog projekta Viminacijum. - Ovde su vladali drugačiji klimatski i geološki uslovi, neuporedivi s onima u severozapadnoj Evropi. Zato ovde imamo i groblje mamuta i procvat najstarije ljudske civilizacije u Lepenskom viru i Vinči. Izuzetan „genetski kod“ ovog tla je dao i 17 rimskih imperatora - četvrtinu broja svih vladara svetskog carstva!

Prirodnjaci naglašavaju da preistorija u Srbiji zbog neuobičajenih uslova mora da se još proučava.

- Srbija se nalazi u delu Evrope gde su se dešavale izuzetno česte i snažne geološke promene u poslednjih od 60 do 70 miliona godina - objašnjava Miodrag Jovanović, stručnjak za preistoriju Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. - Ovde su se dešavale snažne tektonske promene tokom desetina miliona godina koje su izazivale smene živog sveta.

Milionima godina praokean Tetis je naizmenično potapao Balkan i povlačio se sa njega, a ostrva su se izdizala i tonula, zajedno sa živim svetom. Srbija je, objašnjavaju prirodnjaci, najduži deo svoje preistorije provela ili ispod mora, ili kao priobalna tropska zemlja. To objašnjava zašto su na beogradskoj Slaviji pronalaženi ostaci prakitova i ajkula.

- Na zapadu Srbije pronađeni su organizmi koji su živeli na morskom dnu, stari od 400 do 500 miliona godina - kaže Jovanović.

U zemljotresima neopisivih razmera, pre oko 160 miliona godina, delovi Balkana prvi put su provirili iznad nivoa mora. Planinski vrhovi štrčali su iz pučine kao arhipelazi ostrva, na kojima se razvijao kopneni život. Na Staroj planini, pokazuju tragovi, živeli su dinosaurusi, a kraj obala okeana, u Šumadiji i Pomoravlju, mnogobrojni gigantski krokodili, čiji su ostaci nalaženi u kopovima Popovca, kraj Paraćina.

Međutim, tektonski poremećaji ubrzo su Srbiju ponovo zadugo vratili pod morske talase praokeana. Sudbinski preokret za ovaj deo sveta bilo je podvlačenje afričke kontinentalne ploče ispod evropske, koja se zbog toga zgužvala kao hartija. Tako je stvoren lanac velikih venačnih planina, prvo Alpa, na koje su se nadovezali Dinaridi i Karpati. Planinska barijera podelila je praokean na dva dela, a njegova južna polovina Paratetis prekrivao je delimično Srbiju.

- Panonsko more, koje je pokrivalo veliki deo Srbije, čitavih 12 miliona godina povlačilo se koritom Dunava, a potpuno je nestalo tek pre oko pet miliona godina, ističući kroz Đerdap - kaže Zoran Marković iz Prirodnjačkog muzeja. - Seoba životinja u toplije krajeve počela je pre oko 8 miliona godina, kad je stvorena kopnena veza Mediterana sa severom Afrike.

Sagovornik „Novosti“ naglašava da je sve to vreme kopno Srbije bilo pokriveno tropskim ili suptropskim džunglama i savanama, jer su kolebanja klime bila mala, čak i tokom ledenih doba. Kraj obala nestajućeg mora živele su životinje koje su danas karakteristične za severnu Afriku: mamuti i mastodonti, preci današnjih slonova, lavovi, sabljozubi tigrovi, žirafe, hijene, zebre, nosorozi, majmuni.

- Tokom istraživanja, pronašli smo u centralnoj Srbiji groblja životinja koja su karakteristična i za Malu Aziju i za centralnu Evropu. Otkriće fosila tropskih životinja u Srbiji dokazuje da je balkanski prostor bio spona kontinenata - zaključuje Marković.

(Večernje novosti, 14. jun 2012.)

субота, 16. јун 2012.

Prvo groblje mamuta u svetu




KOSTOLAC - PRVO GROBLJE MAMUTA U SVETU!




U utorak ujutro otkriveno pet skeleta, Na rastojanju od samo nekoliko stotina metara pronađeno ukupno sedam skeleta mamuta. Dr Miomir Korać, direktor arheološkog projekta Viminacijum: Senzacija svetskih razmera

Arheolozi sa ostacima mamuta

PROSTOR površinskog kopa uglja Drmno u Kostolcu zabelelo se od kostiju. Zapanjeni arheolozi s Viminacijuma utvrdili su da je reč o delovima skeleta mamuta, koje je prilikom kopanja oštetio rudarski bager. Ali, bujice vode posle jake kiše u ponedeljak, koja je sprala blato niz liticu kopa otkrile su ostatke još pet praistorijskih rođaka slona. Uz skelet Vike, koji je pronađen ovde 2009. godine, te onaj džinovski otkriven pre neki dan, ovo je zasad čak sedam fosila nađenih u Viminacijumu.

- Ovako nešto još nije viđeno u arheologiji. Na rastojanju od samo nekoliko stotina metara pronašli smo ukupno sedam skeleta mamuta - kaže prof. dr Miomir Korać, direktor arheološkog projekta Viminacijum. - Na samo tri hektara površine mi do sada imamo nezabeleženu pojavu ostataka mamuta, ali očekujemo da će ih biti još. Ovo je senzacija svetskih razmera i da bismo mogli da istražujemo ovo, najverovatnije, prvo otkriveno groblje mamuta u svetu, svi rudarski radovi su zahvaljujući dobroj volji EPS već zaustavljeni.

Posle kiše, koja je pala u ponedeljak, patrola mladih doktoranada Arheološkog instituta SANU, u sastavu Saša Redžić, Nemanja Mrđić, Ilija Danković i Mladen Jovičić, obilazila je površinski kop Drmno i primetila odbleske jutarnjeg sunca sa kostiju, koje su virile iz 50 metara visoke litice na lokalitetu Nosak. Pošto su se kosti belele na nepristupačnoj visini, popeli su se elektromonterskim merdevinama i uprkos klizanju i obrušavanju, došli do fosila. Ostali su zapanjeni pred veličinom kljova, rebara i drugih kostiju, koje su štrčale iz zasečenog brda Nosak. O pronalasku su odmah izvestili profesora Koraća.

- Veče pre otkrića desila se neverovatna koincidencija, ako se to može tako nazvati - kaže prof. Korać. - Naš prijatelj Dragan Gajić Uča iz Ljiga pozvao me je usred noći i rekao: "Profesore, sanjao sam da ste pronašli još mamuta", a ja sam mu odgovorio: "Hvala ti Učo na lepim željama, ali sada je vreme za spavanje" i spustio mu slušalicu. Ujutro su me mlade kolege obavestile o pravom polju mamutskih kostiju.

Fosili mamuta su pronađeni u ogromnom lesnom nanosu, a prirodnjaci kažu da je po svoj prilici reč o epohalnom otkriću prvog groblja najvećih sisara koji su ikada hodali zemljom. Naime, mamuti su, kao i njihovi mlađi rođaci slonovi, imali običaj da prevaljuju neverovatne razdaljine da bi skončali na istom mestu, gde su umirale stotinama godina generacije ovih ogromnih životinja.

SMRT U MOČVARI

- Nosak, gde su pronađeni ostaci mamuta, jeste lesna zaravan u nekadašnjoj delti praistorijske Morave, koja se ovde ulivala u Panonsko more - objašnjava Miloš Milivojević, iz Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. - Kada smo 2009. godine otkrili fosil mamutice Vike, utvrdili smo da se ona udavila i skončala u blatu močvare. Međutim, ostaci ostalih mamuta nalaze se na najmanje deset metara višoj koti i moguća su, grubo, dva objašnjenja ove pojave. Ili je reč o nekoj katastrofi, koja ih je zadesila na istom mestu, ili je zaista pronađeno prvo groblje mamuta u svetu.

(Večernje novosti, 12. jun 2012.)

петак, 15. јун 2012.

Pronađen novi fosil mamuta

U VIMINACIJUMU PRONAĐEN NOVI FOSIL MAMUTA

Ekskluzivno: U Viminacijumu pronađen novi ogromni fosil mamuta, verovatno je reč o groblju. Otkopani deo pronađenog skeleta duži od deset metara

Snimak koji je napravio optokopter

U ARHEOLOŠKOM nalazištu Viminacijum ne leži samo rimska carska grobnica već najverovatnije i groblje mamuta, kažu ushićeni stručnjaci Arheološkog instituta SANU. Oni su u sredu uveče otkrili novi ogromni fosil mamuta na površinskom kopu uglja u Starom Kostolcu. Do sada otkopane kosti pokazuju da je ovaj primerak preistorijskog pretka slona bio mnogo veći od mamutice Vike, takođe otkrivene na kopu „Drmno“ u junu 2009. godine.

- Vika je bila oko šest metara duga i oko 4,5 visoka, što znači da je bila skoro upola manja od mamuta kojeg smo upravo otkrili - kaže prof. dr Miomir Korać, direktor Arheološkog projekta Viminacijum. - Do sada otkopani deo novog skeleta duži je od 10 metara, a iskopavanja su tek počela. Vikinog brata pronašli smo na lokaciji simboličnog imena Nosak, oko kilometer istočno od mesta gde je pronađena Vika, kojoj su ime darovali čitaoci „Novosti“.

Novi fosil je otkriven na dvadesetak metara dubine, odnosno na koti koja je deset metara viša od one gde je nađena Vika, pa stručnjaci s Viminacijuma očekuju još fosila. U vreme kad su mamuti uginuli ovaj prostor se nalazio u delti ogromne preistorijske reke koja se na ovom mestu ulivala u Panonsko more, a upravo na takvim mestima najčešće se nalaze skeleti mamuta.

- Geološka ispitivanja potvrđuju da su mamuti, kao i današnji slonovi, imali mesta na koja su, vođeni nekim misterioznim nagonom, dolazili da bi umrli - kaže geolog Vlada Miletić iz Centra za nove tehnologije. - Veoma je moguće da ovde nađemo još fosila, pa će Viminacijum postati jedinstven i po tome što osim carske grobnice ima i groblje mamuta.

To potvrđuju i mladi doktorandi Arheološkog instituta SANU koji su otkrili u sredu veče prve kosti džinovskog mamuta.

- U profilu tla koje je „zagrizao“ bager nedaleko od novog mamuta vidi se još ogromnih kostiju - kaže mr Nemanja Mrđić.

U sredu uveče on, mr Saša Redžić, mr Mladen Jovićić i mr Ilija Danković pošli su u redovnu patrolu duž sveže otkopane ivice površinskog kopa. Pešačeći ispod litice od žutog lesa, visoke pedesetak metara, videli su nešto nalik na kost. Odmah su zgrabili ašove i budake i počeli da usecaju stepenice za prilaz, a kad su najzad stigli na vratolomno visoku kotu, potvrdilo se da je reč o ogromnoj kosti mamuta, koju je zakačio zub bagera. Na trošnoj ivici od lesa nastavili su kopanje finijim alatom, špahtlama i metlicama, pod svetlošću baterijskih lampi.

- Pred zoru su me probudili i pozvali da hitno dođem na lokalitet Nosak - kaže prof. dr Korać. - Imao sam šta i da vidim. Otkrili su deo ogromne kljove, koja je virila iz lesa i kost dužu od 1,4 metra. To ukazuje da je reč o ogromnom mamutu, verovatno mužjaku, a u narednim danima ćemo veoma polako otkrivati ovog diva, jer je teren izuzetno rizičan po istraživače.


OPTOKOPTER

NAUČNICI u Viminacijumu dobili su i neobično pojačanje letačko-snimateljsku ekipu s neobičnom daljinski upravljanom letelicom - optokopterom. Nalik metalnom pauku sa osam helikopterskih elisa, optokopter nosi kameru za snimanje nepristupačnih terena.

Nenad Petrović je snimatelj, a Dejan Kremić je pilot optokoptera koji sa zemlje upravljaju letelicom koja ima neverovatne manevarske sposobnosti i može da snima iz svih uglova na svim visinama do 500 metara, u radijusu od jednog kilometra.

(Večernje novosti, 7. jun 2012.)

среда, 23. мај 2012.

Vikings in Ireland


THE VIKINGS IN IRELAND


The Viking Ship Museum
(Roskilde, 2001.)

Edited by Anne-Christine Larsen




Contents


Foreword
Tinna Damgård-Sørensen

Prologue
James A. Sharkey

J.J.A. Worsaae in Ireland – another Letter from Dublin
Steffen Stummann Hansen

The Vikings in Ireland
Donnchadh Ó Corráin

The Viking Impact upon Ireland
Charles Doherty

Ireland’s Viking Towns
Patrick F. Wallace

Ireland’s Viking Age Hoards: Sources and Contacts
John Sheehan

Viking Graves and Grave-goods in Ireland
Stephen H. Harrison

A View of the Early Irish Church
Cormac Bourke

Irish and Scandinavian Art in the Early Medieval Period
Raghnall Ó Floinn

The Vikings in Medieval Irish Literature
Máire Ní Mhaonaigh

Nordic Names and Loanwords in Ireland
Gillian Fellows-Jensen

Viking Ireland and the Scandinavian Communities in the North Atlantic
Anne-Christine Larsen & Steffen Stummann Hansen

The Exhibition – The Vikings in Ireland
Anne-Christine Larsen

The Hidden Island: An Outline of Danish-Irish Relations in 1000 Years
Ulrik Federspiel

References

недеља, 13. мај 2012.

Zlatne naušnice s grbom Nemanjića


Olivera Milošević:
ZLATNE NAUŠNICE S GRBOM NEMANJIĆA

U Smederevskoj tvrđavi u iskopinama drevne crkve pronađen skelet devojčice i vredan nakit koji potiče iz 14. ili 15. veka

Zlatne naušnice iz Smedereva

Smederevo – U ostacima kamena i šuta od zidova crkvenog kompleksa iz 10. veka, u Smederevskoj tvrđavi, otkriven je grob sa skeletom devojčice pored koga je pronađen par zlatnih naušnica iz srednjeg veka sa dvoglavim orlom, grbom dinastije Nemanjić. Taman kada su nameravali da ozidaju i prezentuju ostatke sakralnog kompleksa i time okončaju petogodišnja istraživanja na drevnom lokalitetu, smederevski arheolozi došli su do ovog otkrića.

– U severnom delu sakralnog kompleksa otkrili smo grob sa ostacima mlađe ženske osobe, verovatno devojčice, čiji su delovi tela poprilično oštećeni. Imali smo sreću da i pored potpune devastacije groba ostane jedan izuzetno vredan nalaz, par zlatnih naušnica koje su po svom obliku i načinu izrade retke. Reč je o lunulastom tipu minđuša šupljeg livenja sa urezanim ornamentima i grbom Nemanjića sa bočnih strana, što ujedno i ne mora da znači da je reč o osobi iz te vladarske loze – izjavio je Dejan Radovanović, arheolog u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture.

Iko još ne može da tvrdi iz kog doba datira skelet, niti kome pripada, s obzirom na položaj groba i vrednost pronađenih naušnica, sasvim je izvesno da su u tvrđavi u Smederevu otkriveni posmrtni ostaci osobe iz užeg ili šireg reda vladarske porodice.

– S obzirom na položaj groba, pored crkve, ne možemo da pretpostavimo da je reč o nekom iz porodice Brankovića, ali je svakako reč o osobi visokog vlastelinskog reda – rekao je Radovanović.

Uskoro će ostaci skeleta biti predmet antropoloških analiza koje mogu bliže da odrede visinu, starost i uzrok smrti osobe koja vekovima počiva na ovom mestu. Naušnice, međutim, mogu donekle da upute na davnašnju vlasnicu vrednog nakita.

– Na delu minđuša gde su urezani ornamenti postoji nešto što asocira na inicijale. Detaljnim pregledom i uz pomoć kolega, pokušaćemo da utvrdimo još neke činjenice koje će nas možda uputiti na vlasnika, ali to ne mora da bude osoba čiji smo skelet pronašli jer nakit može da bude deo nasleđa – tvrdi arheolog.

-------------------------------------------------

Naušnica i antički pehar

U tvrđavi je 1968. godine pronađena jedna zlatna naušnica za koju se, doduše bez naučnih dokaza, pretpostavlja da je pripadala srpskoj despotici Jerini Branković, u narodu poznatoj kao Prokleta Jerina. Pretpostavke se zasnivaju na tome što je luksuzno izrađena minđuša pronađena u Malom gradu, nekadašnjem dvoru Brankovića.

Tokom priprema za konzervaciju sakralnog kompleksa u drevnom zdanju Despota Đurađa, ovih dana, otkriven je još jedan vredan predmet. Reč je o keramičkom peharu koji datira još iz vremena kasne antike.

(Politika, 12.05.2012)

понедељак, 07. мај 2012.

Pronađen grad ispod mora

KOD UMAGA OTKRILI GRAD ISPOD MORA, BIO SKRIVEN 6000 GODINA


Na lokaciji pokraj Umaga pronašli su i brod star 3000 godina, čiji je suvremenik egipatski faraon Tutankamon. Uz brod otkrili su i ostatke naselja iz kamenog doba


Ovo je jako veliko otkriće jer brod koji smo našli najstariji je takav na Jadranu, a možda čak i na Mediteranu, rekla je arheologinja Ida Koncani Uhač.

Voditeljica tima Arheološkog muzeja Istre opisala je kako su naselje i brod našli još 2008. u uvali Zambratija kraj Umaga. Sad znaju da naselje datira iz razdoblja od 4230. do 3980. godine prije Krista, odnosno iz kasnog neolitika. Prapovijesni grad ljudi su sazdali na čvrstim hrastovim potpornjima. Dobro su sačuvani jer ih je štitio mulj morskog dna i pokrov od dva metra pijeska, a nalazište se proteže na 10.000 četvornih metara. Uz naselje, našli su mnogobrojne fragmente keramičkih posuda te životnjskih kostiju.

- Našli smo i drvene ostatke broda, tzv. histarske brodice. Analizom uzoraka laboratorij u američkome Miamiju ustanovio je kako je brod iz razdoblja od 12. do 10. stoljeća prije Krista. Služio je za lokalnu plovidbu ili trgovinu i nikad se nije otisnuo na pučinu. Bio je to brodić na vesla, za sada nastariji nađeni takav brod na Jadranu - objašnjava Koncani Uhač. Dodaje kako će tek daljnje analize otkriti hoće li brod u cijelosti iskopati i vaditi iz podmorja, no sasvim sigurno izradit će njegovu repliku, koja će i ploviti.

- Pretpostavljamo da je brod dug oko devet i širok oko tri metra. Zaštitili smo ga metalnim kontejnerom jer je u blizini kupališta i izložen je jakim udarima juga. Izradili su ga tehnikom šivanja, i on je zasigurno preteča svih šivanih brodova - tvrdi arheologinja. Stari narodi u drvenim gredama izbušili su rupe, a zatim brod sastavljali konopima. Arheolozi su uzbuđeni jer je na svjetskoj razini riječ o jedinstvenom otkriću.

(24 sata, 6.5.2012.)

петак, 27. април 2012.

Marko Car - Naše primorje (1910)


Марко Цар:
НАШЕ ПРИМОРЈЕ
слике и утисци с Јадрана


У ДУБРОВНИКУ 1910.
(издање Матице српске)



САДРЖИНА

01. Приступ
02. На Јадрану
03. Дубровник
04. На отоку Локруму
05. Пут Боке Которске
06. Херцег-Нови
07. Јадрански „Intermezzo“
08. Спљетске старине
09. Трогир и Каштела
10. Успомене с Хвара
11. Шибеник
12. Задар
13. Планински Залијев

четвртак, 26. април 2012.

Savremena Hrvatska (SKZ, 1913.)



Милан Марјановић:
Савремена Хрватска



1. део
Баштина старога времена

I глава
Средњевековна Хрватска

II глава
На мртвој стражи (турско доба)


2. део
Живот Хрвата у XIX веку

III глава
Народно-политичке борбе (општи преглед XIX века)

IV глава
Народ и друштво

V глава
Политичке идеје и странке

VI глава
Културни живот


3. део
Садашњица

VII глава
Двадесети век

уторак, 27. март 2012.

13. smotra arheološkog filma

Otvorena 13. smotra arheološkog filma

BEOGRAD - U atrijumu Narodnog muzeja u Beogradu 26. marta u 19 sati je svečano počela 13. Međunarodna smotra arheološkog filma, koju je otvorio ambasador Italije u Srbiji Armando Varikio, a zvanicama i publici obratio se i ministar kulture Srbije Predrag Marković.

U ime počasnog domaćina ovogodišnje smotre - Italije, ambasador Varikio pozdravio je kolege iz diplomatskog kora i, kako je rekao, sve zaljubljenike u film i u arheologiju.
"Italija je na ovoj smotri već tradicionalno prisutna. Veliko je zadovoljstvo što smo sada i počasni domaćini. Večeras vas vodimo na putovanje u stari Rim, ali na nov način, zahvaljujući modernoj tehnologiji", istakao je on.

Amabasador je ocenio da su "događaji kao što je ovaj - još jedan dokaz koliko su odnosi Italije i Srbije dobri, u politici, ekonomiji, a naročito u kulturi". On je podsetio na nedavni samit dve zemlje i izjavio da mu je drago što se kratko vreme nakon toga "srećemo u ovom hramu kulture da ispišemo još jednu lepu stranicu u našim odnosima".

Ministar Marković je, takođe, pozdravio ugledne goste i najavio da će program smotre videti i publika širom Srbije. On je podsetio da je prošle godine filmove sa 12. smotre gledalo oko 2.500 ljudi u Narodnom muzeju, ali i još 7.000 u drugim gradovima.
"Posao Ministarstva je da pomogne ovakvu manifestaciju, a zadovoljstvo je pri tome sarađivati sa stranim kulturnim centrima, posebno sa italijanskim", izjavio je Marković.

On je dodao da mu je posebno drago što je gost smotre italijanski reditelj Alesandro Furlan, jer su, kako je napomenuo, "ljudi ono što povezuje kulture".

Direktorka Narodnog muzeja Tatjana Cvjetićanin izrazila je zadovoljstvo što je ta kuća već tradicionalno domaćin ove smotre kao "susreta kultura i kontinenata, prošlosti i sadašnjosti, istorije i umetnosti". Ona je najavila da će do 3. aprila biti prikazano 26 fimova iz 12 zemalja i zahvalila prisutnim ambasadorima i predstavnicima stranih kulturnih centara u Beogradu na pomoći u realizaciji programa, kao i Ministarstvu kulture i Sekretarijatu za kulturu Beograda na finansijskom doprinosu.

Reditelj Furlan zatim je lično predstavio tehniku rada na svoja četiri filma o antičkom Rimu, snimljena u specijalnoj 3D tehnici.
"To je poseban softver za virtuelnu rekonstrukciju, koji potiče iz naše male radionice. Mi smo neka vrsta digitalnih zanatlija", izjavio je on.

Furlan je rekao da je srećan što je u Beogradu, koji je oduvek želeo da poseti i dodao da su se na ovom tlu rodili mnogi rimski imperatori. Kao prvi na programu prikazan je "Antički Rim" - DVD koji sadrži niz petominutnih dokumentaraca o najznačajnijim mestima starog Rima na vrhuncu njegove moći i sjaja, od Panteona, preko Foruma, do Koloseuma.

Vizuelna rekonstrukcija urađena je po sistemu "MVR Time Window". Furlan je obećao da će po jedan DVD pokloniti Narodnom muzeju i Italijanskom institutu za kulturu u Beogradu. U realizaciji smotre sarađuju i Gete institut, Institut Servantes, Helenski fond za kulturu, Francuski institut, Kulturni centar Islamske Republike Iran, Austrijski kulturni forum i ambasada Kipra.

Na programu su i filmovi iz Makedonije, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

(Tanjug)

субота, 24. март 2012.

Obnova spomeničke baštine

OBNOVA SPOMENIČKE BAŠTINE


Ove godine restauratorsko-konzervatorski i istraživački radovi obavljaće se na 68 lokaliteta, za šta je izdvojeno 65 miliona dinara


Gamzigrad, Severna kula posle radova


Istraživački i restauratorsko-konzervatorskiradovi na zaštiti spomeničke baštine od izuzetnog značaja i dobara srpskog porekla u inostranstvu obavljaće se tokom ove godine na 68 lokaliteta, za šta je odvojeno 65 miliona dinara. Prema rečima Predraga Markovića, ministra kulture i informacionog društva, koji je prisustvovao prezentaciji podataka Komisije u oblasti zaštite pomenutih spomenika, iako je novca manje u odnosu na prethodne godine, na pojedinim mestima radovi su okončani dok se na većini dalje nastavljaju uz pomoć velikog broja inostranih partnera.

Predsednik komisije dr Marko Popović istakao je da je kontinuitet radova obezbeđen zbog ciljanog trošenja sredstava prema utvrđenoj listi prioriteta, pri čemu se odustalo od principa „pomalo za sve, nikom dovoljno”. Kako je dodao, u prvom planu bili su spomenici svetske baštine i oni koji se nalaze na preliminarnoj listi i na njima je najviše rađeno.

Manastir Sopoćani bitno je restauriran; prošle godine radilo se na freskama, a kao poseban podvig istaknuto je postavljanje sarkofaga kralja Uroša I na pravo mesto, uz restauraciju sarkofaga kraljice Ane, što je urađeno tokom 2010. godine. Intenzivni arheološki radovi u manastiru Studenica, koji su počeli sredinom prve dekade novog veka, a u okviru kojih je otkrivena velika Ktitorska rezidencija Nemanjića, biće završeni do kraja 2012. godine. Bitno je pomenuti i restauraciju originalne oltarske pregrade iz 12. veka, kao i radove na freskama iza oltara.

– Treći veliki poduhvat bila je obnova južne i severne kule Gamzigrada, kao i istočna kapija lokaliteta, pa sada ovaj spomenik ima potpuno drugačiji izgled. Kao što ga ima i manastir Manasija, koji se nalazi na preliminarnoj listi Svetske spomeničke baštine, zbog čega su radovi na njemu posebno intenzivirani. Ceo spoljni bedem i utvrđenje su obnovljeni; u većem delu porte završena su arheološka istraživanja, dok je u 2011. godini otpočeo rad na trpezariji manastira, pojasnio je Popović.

Na Smederevskoj tvrđavi, koja je takođe na preliminarnoj listi, rekao je Petrović, radovi i istraživanja su konstantni, pa se obnavljaju bedemi i kula kako bi im se vratio originalni izgled koliko god je to moguće. Počela je i realizacija Projekta konzervacije sakralnog kompleksa tvrđave. Arheološka istraživanja na Vili kompleksa Mediane su nastavljena i do iduće godine ona će biti dovedena u pristojno stanje prezentacije dok su u toku sistematska istraživanja Caričinog grada, pri čemu je končano skeniranje tla iz vazduha, kao i restauratorsko-konzervatorski radovi na Akropolju. Obimno se radi i na obnovi stećaka u okviru zajedničkog projekta Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

(Politika, 23. mart 2012.)

среда, 29. фебруар 2012.

King Solomon's Tablet of Stone

KING SOLOMON'S TABLET OF STONE








What was the Temple of Solomon?

According to the Bible, it was the Israelites' first permanent 'house' of God, built specifically to house the Ark of the Covenant. The Ark, a gold covered wooden chest containing the Ten Commandments, had originally been carried by the chosen people and Moses through the desert.

When they arrived at the promised land of Canaan, they kept the Ark at the heart of the tabernacle, a tent-like structure regarded as God's dwelling place on Earth.

After King Saul unified the Israelites, they settled in Jerusalem under his successor David. It was David's son Solomon who built the luxurious temple, now known as the Temple of Solomon. Eventually it would become the Israelites' only legitimate place of worship.

In Jewish history this time is known as the First Temple period, and begins at around 1,000BC.

What evidence is there that the Temple of Solomon existed?

The only evidence is the Bible. There are no other records describing it, and to date there has been no archaeological evidence of the Temple at all. What's more, other archaeological sites associated with King Solomon - palaces, fortresses and walled cities that seemed to match places and cities from the Bible - are also now in doubt.

There is a growing sense among scholars that most of these archaeological sites are actually later than previously believed. Some now believe there may be little or no archaeological evidence of King Solomon's time at all, and doubt that he ruled the vast empire which is described in the Bible.

Why did the appearance of the stone tablet, the Jehoash inscription, cause such a sensation?

Inscriptions from the First Temple Period are extremely rare. In fact only one other royal inscription from this period has been found in Israel. The 'House of David' Victory Stele, now in the Israel Museum, contains the only reference to Solomon's father David which exists outside the Bible.

The Jehoash inscription appeared to be of even greater importance, offering the only known archaeological evidence for Solomon's most celebrated building. It also seemed to corroborate some verses in the Bible which mentioned the Temple. The description of repairs to the Temple carried out by King Jehoash corresponds closely to Kings 2 Chapter 12. This gave the Inscription potentially enormous significance.

Why did the authorities set up an inquiry?

Although the Geological Survey of Israel concluded that the Jehoash Inscription was genuine, there were a number of issues that worried archaeologists, philologists and the police.

The lack of any authenticated provenance was a major problem. No one could demonstrate where the inscription had been found, and for reputable museums that raised significant doubts. Moreover, some scholars were raising questions about the language of the inscription. Was it consistent with the Hebrew of the First Temple Period?

For the police it was a matter of law. Under Israeli law any ancient artefact discovered after 1978 belongs to the state. So if this stone was genuine and had been recently unearthed, then its sale was illegal. And if it was after all a fake, then the police wanted to find out how and where it had been produced.

Also causing concern was the discovery of a link between the inscription and another Biblical antiquity which had surfaced in Israel and enjoyed similar acclaim. This artefact was hailed as the ossuary - or bone box - of Jesus' brother. Its ancient Aramaic inscription read, 'James, Son of Joseph, Brother of Jesus', and caused a similar worldwide sensation.

It was displayed for the general public in Canada, in the Royal Ontario Museum and the exhibit received almost half a million visitors. Intriguingly, its owner was the same man who was handling the Jehoash Inscription. This coincidence prompted the Israel Antiquities Authority to set up an inquiry to examine both artefacts.

How did the discovery of marine fossils in the patina finally prove that the stone and the ossuary were fakes?

The patina is a layer on ancient stone which builds up over time as the stone reacts chemically with the soil, air or water it touches. An object which has been buried, as the Jehoash Inscription was said to be, will form a patina with the chemical signature of the soil around it. In the Judean hills around Jerusalem, the limestone in the rocks will produce a patina composed mainly of calcite (calcium carbonate).

Although chemically the patina on the Jehoash inscription and the ossuary corresponded very closely to a natural patina from Jerusalem, investigators were astonished to discover that in both cases it contained microfossils of marine organisms called foraminifera. These occur naturally in chalk, a calcium carbonate rock which is produced at the bottom of the sea, but these fossils do not dissolve in water and so cannot occur in a calcium carbonate patina. It was clear to investigators that the patina must be an artificial chemical mix in which chalk had been ground up to produce the required calcium carbonate. The marine fossils were a clear indication of the technique the forgers had used.

Why did investigators conclude that the stone probably came from a crusader castle?

Royal monumental inscriptions were sometimes written on black, rectangular-shaped, basalt stone. The forgers clearly knew this and chose a stone which was black. But mineralogical tests showed they had made a mistake. The tablet was not basalt but the unusual stone greywacke. This type of stone is not native to Israel, and would certainly not have been found in Judah (modern Jerusalem) during the reign of King Jehoash.

In fact, the closest source for the low grade metamorphic greywacke used for the tablet is western Cyprus. Assuming the forgers would not have gone so far afield to obtain a stone tablet, investigators concluded that this Cypriot stone must have been found locally. But why would a stone from Cyprus have been found in Israel?

There seemed one obvious possibility. During the Crusades stones were used as ballast on ships. They were frequently collected from one Crusader port, including Cyprus, and used by them for construction elsewhere. The Fortress of Apollonia, only 15 kilometres up the coast from Tel Aviv, was built by the Crusaders and part of it still stands today. It contains all sorts of exotic rectangular stones - including greywacke.

It seems very probable that the forgers took one of these stones, or one from another Crusader building, knowing it to be old and weathered, and already cut to a rectangular shape. It was also the right colour, and they may never have realised their error: that the stone they had chosen would not have been found in Israel in Biblical times.

What effect has the discovery of this elaborate fake had on the world of archaeology?

Police now suspect that artefacts produced by the same team of forgers may have reached collections and museums all over the world. The same investigators have found many other objects to be fakes. Some Israeli archaeologists are concerned that the whole archaeological record has been seriously contaminated and distorted by the forgers' activities.

They are now suggesting that everything which came on to the antiquities market in Israel in the last 20 years without a clear and unambiguous provenance should be considered a fake unless proven otherwise.

уторак, 28. фебруар 2012.

Tajna Velesove knjige

Тайна Велесовой Книги (2006)




Качество: TVRip
Формат: AVI
Видео кодек: XviD
Аудио кодек: AC3
Video: XVID 640x480 25.00fps 620Kbps
Audio: Dolby AC3 48000Hz stereo 96Kbps



Документальный фильм телеканала ТВ3. Рассказывает об истории и содержании книги Велеса.

Из передачи:

"Памятник славянской письменности составленный в 8-9 веках древнеславянскими жрецами бога Велеса. Уникальное собрание до-христианских магических знаний о мире."

В передаче присутствуют лёгенькие мистификационные вставочки.
Тем не менее, общая линия повествования выдержана на достаточно беспристрастном уровне, что даёт, в определённой, степени объективное представление по данной тематике.

понедељак, 27. фебруар 2012.

Hidden cities of the Etruscans

Ancient mysteries - Hidden cities of the Etruscans
(Тайны древности - Скрытые города Этрусков)
Русский перевод. Дублирован на русский язык

Act 1: Lust for Life
Act 2: Realm of the Senses
Act 3: Cosmic Connection
Act 4: The Feast
Act 5: The Fall


Это было время драматических контрастов, когда сказочная роскошь зиждилась на рабском труде. Пылающие страсти с привкусом варварства. Время празднования жизни и поклонение смерти. Как все это могло существовать бок о бок. В древней Италии еще до возвышения Рима было государство Этрурия с уникальным народом секреты Этрусков погребены вместе с их городами.

Формат: AVI
Качество: SATRip
Видео: XviD, 1699 kb/s, 640x480, 25.000 fps
Аудио: MP3, 2 ch, 192 kb/s, 48 kHz
Размер: 617 МB